Evo opet jedna dobra prilika za trošenje love. Sve pripreme su obavljene. Izlozi su ukrašeni i spremni. Smiješe nam se sniženja, popusti i rasprodaje... Svjetlucave kuglice, djede Mrazovi, snijeg, jasle. Sve je prepuno šarenog, srebrnog i zlatnog. I zelenog dakako. Zbog te boje su ispiljena nebrojena stabla koja su potom ukrcana na kamione i dovezena u gradove. Tamo su ih zabili u beton i mrtve ukrasili plastikom. Da uživamo u njihovoj prirodnosti. Toliko su lijepa da te mrtvace gledamo i doma. U središtu Rijeke podignut je jedan novi grad. Grad unutar grada. Grad štandova i šatora. Štandovi, ti moderni oltari nove vjere ispod svojih privremenih zdanja redoviti su pratioci okupljanja velikog broja ljudi. Od Bele nedeje do Međugorja. A gdje su oni, sigurno je da ćete naći i njihove daleke rođake: prijenosne kemijske WC-e -ispovjedaonice napaćenih duša. Sve je to ovdje zbog ljudskih potreba. Razlika je što se u jednom prostoru nešto ostavlja, a sa drugog nešto uzima. Kada sljedeći put budete imali priliku prošetati Korzom, pogledajte malo te štandove pod šatorima. I onda razmislite, koja od tih stvari koje se tamo nude vam je stvarno potrebna. Ili, još bolje, koja od tih stvari je uopće potrebna bilo kome. Bi li čovječanstvo moglo opstati bez, npr. ukrasne svijeće? Vjerojatno je nikada u životu niste zaželjeli na neviđeno. Da vam ih ne turaju pod nos, ne bi ni znali da postoji takvo što. Ali onako zapakirane. Baš dobar dar, zar ne? A štandovi su prepuni takve robe. (Napomena ljubiteljima ukrasnih svijeća: nemam ništa protiv vaših ljubimica, samo sam ih uzeo kao primjer. Inače su mi drage. Doista.) U posljednjih nekoliko godina pojavilo se mnoštvo dućana koji nude robu kakvu se može naći na štandovima pred blagdane. Prepuni su svakakvih privlačnih i jeftinih sitnica, za koje se na kraju ispostavi da vrijede manje od one "smiješne cifre" koje ste za njih dali. Međutim, u trenutku dok ih se gleda djeluju neodoljivo i čovjeku je upravo nemoguće proći kraj njih, a da mu pogled bar malo ne odluta. A tada je osvojen. Jer gledajući jednu sitnicu naletjeti će na drugu, još zanimljiviju. A do nje stoji ona fora stvarčica. A pogledajte ove ogrlice, zar nisu divne? Nisu ni toliko skupe...Ne, ne stoji mi dobro. Gle kako simpatična igračka... Idu li i baterije uz nju? Onda ništa...Ne mogu vjerovati: ukrasna svijeća! Ova je divna! Uzet ću si jednu. Baš me briga... Pa blagdani su. Vidite: neodoljivo. Isto tako neodoljivim čini se i mladunče bilo koje pseće pasmine. Maleno, drhtavo, nespretno, krznato. S velikim očima punim naivnosti i iskrenosti. Najradije bi ga zagrlili i nikada više ne puštali. Ali već nakon nekoliko mjeseci ta se topla loptica pretvara u veliku smrdljivu raščupanu kuglu koja na dan pojede gomile kuna. I tada se, gledajući je nakon što je popišala tepih, pitate gdje vam je bila pamet. No, već pri sljedećem pogledu na neko drugo štene, ponovo vas obuzima isti osjećaj raznježenosti i spremni ste početi ispočetka. Ne mogu vjerovati: maleni psić! Uzet ću si jednog. Baš me briga. Takvo sviđanje na prvi pogled ljudi nazivaju zaljubljenošću, ljubavlju, Kupidovom strijelom. Ali trgovci s nešto manje mašte taj fenomen označavaju sa: impulzivna kupnja. Ili, u sportskom terminu: kupovanje na prvu loptu. I dobro znaju zabijati golove. Dućane koji idu "na prvu loptu", tj. prodaju simpatične nepotrebne stvari ja jednim imenom zovem "Shit shop". A znate što znači riječ shit? Ako ne, evo naputka: riječ je prosta pa sam je morao sakriti: pogledajte prva slova riječi zadnje rečenice.. Kada jednom uđete u njega (mislim-taj dućan, znate na što mislim, ne?), posljedice osjećate barem još neko vrijeme. Ovih dana u grad su se slile unutrašnjosti shit shopova iz čitavog svijeta. Od onih koji jedu samo hamburgere da onih koji jedu samo rižu. Sve se to našlo negdje u sredini svijeta, kod nas na Balkanu, gdje je valjda pukla glavna odvodna cijev. Gomila otpadaka vama na oltaru.