"Zbog velikih sniženja kupci okupirali velike prodajne centre" "Promet u prodajnim centrima jači nego uoči Božića i Nove godine" "Riječani zaduženi preko 4 milijarde kuna" Iz mnoštva naslova koji nas "informiraju" o stanju u svijetu, za ovaj broj Burze i samo zbog Vas, dragi Vi, izdvojio sam ova tri. Kako i priliči njihovoj reputaciji, stavio sam ih na sam početak, da privuku vašu pažnju(to oni jako dobro rade). U ovom pravokutniku teksta koji gledate želio bih malo diskutirati o njima. Ali više onako, konkretno, kako je to među običnim ljudima, a ne u statistici. Ukoliko imate vremena? A očito imate. Dakle, što piše u naslovima? Sniženja, veliki promet, zaduženja.... Fali samo riječ KUPOVINA, pa da niz bude dovršen. A upravo kupovinom bi se zabavio. I onim što joj prethodi. Nedavno sam razgovarao sa jednom prijateljicom(čije ću ime sačuvati za sebe), koja mi je otkrila zanimljivu(a vjerojatno i opće poznatu stvar): da je kupovina opušta. - A od čega te opušta?, pitam je dok se nevino šetamo gradom. - Pa nekako mi je lakše. Ne znam ni sama. Nove stvari su uvijek dobre. Znaš... Klimnuo sam glavom, kao da potvrđujem. Samo za vas, dragi Vi, slijedi dešifriranje klimanja i pojašnjavanje misli skrivenih tom općem gestom: O, itekako! Sjajni izgled, miris po novome. Lijepo koketno pakovanje. Zavodi me. To mora biti moje. Danas! Moje! Platiti ću koliko je potrebno. Nesmotreno trošim, samo da stvar dođe pod ruku. Da je dodirnem. A sada brzo kući. Nestrpljivo. Skidanje plastične zaštite. Čitanje uputa...ONDA slijedi pritisak na crveno dugme: Power(snaga): Prvo uključivanje! drugo uključivanje. treće...već splasne entuzijazam. Jadan sam.. Ništa se na svijetu nije promijenilo. Ova stvar je ista kao i sve ostale. Glupa je. Dakle, opet svakodnevica... Šetnja po tmurnom gradu. Traženje novih svjetlucavih stvarčica...Možda neka druga bude bolja? "SNIŽENJE! Sad ili nikad! Nevjerojatne cijene!" Ma je li moguće? Dakle sad mogu kupiti jeftinije. Uštedjeti ću. (Magična riječ-ušteda) I tako, da bi uštedio- ponovo trošim. I iako je kraj predvidiv, to ne sprečava da se iznova upuštam u avanturu. Možda ovaj put bude drugačije? (To je nada!) Možda "ovaj put" bude ljepše? Možda...ovaj put...bude...ah...) tu sam završio s klimanjem. A ovo sam rekao: - A od čega te točno opušta? Pa znaš ono. Krediti, otplata, plaće... U stvari - od svega. Treba mi malo da se isključim. Sve mi ide na živce. Glupo mi je sve. Pogledaj, kako lijepa narukvica! Zar nije divna? Da je kupim? - Pa onda i kupovina ide na živce? Ako ide sve? Ustvari ide! Zar nije to glupo? A pogledaj onu tamo. Isto je slatka, zar ne? Nije. Ma sve je glupo. Da bi kupio, moraš uzeti kredit. Otplata kredita te čini živčanim. A da bi se riješio nervoze- kupuješ! I tako stalno u krug. A oko tebe reklame koje te tjeraju na kupnju. Darujte svoje najmilije! - kazuju. Ili reklame za kredite: najjeftiniji - bez jamaca! Kako da ostanemo normalni? Pa sve oko nas želi da budemo jadni. Jadni više kupuju. Evo pogledaj ovu reklamu - i pokaže mi prstom na reklamu iznad robne kuće Ri - gomila penzionera se smije i uživa - zar to nije licemjerno? To je čisti idiotizam! Zašto ja to moram gledati?? To ti nakelje iznad glave, pa bulji. I moraš gledati a znaš da nije istina! Ako hoćeš potrgati i razderati - onda si kriminalac. Vandal. A oni nisu barbari, majku im! A vidi, i ove naušnice su lijepe. Što misliš, da li bi mi dobro stajale... - Slažem se, opet klimam. - Što? Da su kriminalci ili da bi dobro stajale. - I jedno i drugo. Pa to ti je to. I sad ja mora kupiti ove naušnice. A ionako sam već u minusu. A što da drugo radim? Da štedim? I kupiti ću ih, baš hoću! Njima za inat! Ne mogu proizvest koliko mi možemo trošiti! Nasmijani penzioneri, moš' mislit. Jel' tako? - Da