Dvije od tri golubice zabile su se u tribine stadiona i poginule. Ptice, izbezumljene naglom pojavom jarkih svjetala reflektora i glasnim vikanjem desetina tisuća ljudi, jednostavno se nisu uspjele snaći. – Zar je to sloboda, možda su se pitale golubice - kada bi se golubice mogle pitati.
Simpatična je ta gesta puštanja golubica kao simbola mira. Bijele, krhke. Uzgojene samo za tu svrhu. Puštaju se na… Slobodu. Da žive.
Da si same pronalaze hranu. Da se bore sa drugim pticama za koricu kruha. Da se prže na vrućinama. Nema više čovjeka koji će ti svaki dan u isto vrijeme nasuti svježu porciju probranih sjemenki za tvoje lijepo, snježno-bijelo perje. Nema više lijekova koji će preduhitriti pojavu bilo kakve bolesti. Nema više veterinara i redovnih pregleda.
Ne, draga golubice, sada si slobodna-uživaj u slobodi.
Prije utakmice Hrvatske sa Brazilom na slobodu su puštene tri golubice. Odletjele su iz ruku troje djece, da se još više naglasi nevinost.
Prije samoga prvenstva, za vrijeme njegovog trajanja, pa čak i za vrijeme otvaranja, diljem Brazila trajali su prosvjedi protiv svjetskog prvenstva u nogometu. - Pa što fali svjetskom prvenstvu u nogometu, možete se pitati. Prosvjednici smatraju da se na njega potrošilo previše novaca. Koji je mogao biti bolje potrošen za pomoć siromašnim građanima Brazila. Kojih ima strašno mnogo. Policija je na prosvjede tih slobodnih ljudi, koji se svaki dan snalaze za hranu i vodu pucala gumenim mecima i suzavcem. Tako da su tisuće slobodnih ljudi plakale boreći se za ono što su predivne bijele golubice svakodnevno dobivale. No, nogomet je važniji. To gleda cijeli svijet.
A cijeli svijet ih je gledao kako šire svoje krila, uzlijeću prema plavom osunčanom nebu. A onda se na njih, sada slobodne, zaboravlja i okreće se milijunašima koji napucavaju loptu. No što se dalje dogodilo sa simbolima mira?
Nakon početka utakmice još su neko kratko vrijeme izgubljeno letjele po ogromnom stadionu tražeći izlaz. One su nakon puštanja trebale nestati i nastaviti živjeti u imaginarnoj zemlji slobode, gdje sja sunce, teče bistra voda i bijele golubice kljucaju sjemenke do kraja života.
Nažalost, to se nije dogodilo. Kako izvještava jedna dopisnica Guardiana - dvije od tri golubice zabile su se u tribine stadiona i poginule. Ptice izbezumljene naglom pojavom jarkih svjetala reflektora i glasnim vikanjem desetina tisuća ljudi jednostavno se nisu uspjele snaći. - Zar je to sloboda, možda su se pitale golubice, kad bi se golubice mogle pitati.
Jedna se uspjela spasiti. Sletjela je na mjesto koje ju je vjerojatno najviše podsjećalo na kavez. Iznenadila je novinare u njihovom press boxu. No, ni oni nisu imali previše vremena za nju. Golubica je sada slobodna i može raditi što joj je volja. Samo, ne smije se miješati u protokol nogometnog prvenstva. Neka ni slučajno ne slijeće na stadion. Najbolje bi joj bilo da ode u neko predgrađe i živi sa ostalim slobodnim pticama. Ako joj previše ne smeta suzavac.
