U ustajale vode hrvatskog političkog života uskočila je nova, poveća riba. Prvi udarac podigao je velike valove. Nekima do grla, nekima i preko glave. Ovako velikog potresa dugo nisu doživjeli naši surferi mirnim vodama. I što sada… Slušam na radiju Šeksa koji 5 minuta izgovara jednu te istu rečenicu. - Kako komentirate izbor Zorana Milanovića za novog predsjednika SDP-a? - SDP je nedavno imao unutarstranačke izbore. SDP je izabrao novoga predsjednika. I izabrao je Milanovića. I sada je Milanović novi predsjednik. Tako je. On je novi predsjednik SDP-a… I ostali starosjedioci bili su podjednako inventivni. Sukladno inventivnosti kojom su dosađivali proteklih godina. Očito im je ovo, novo strano tijelo, previše podiglo razinu vode. I sada više ne mogu stajati. Morati će plivati. A plivati ne znaju. Uzburkane političke vode nisu promakle ni okolnom stanovništvu. Val je zapljusnuo njihove obale. U "Nedjeljom u 2", na gostovanju, glasalo se punom parom. Kuna po pozivu, pa se ti izjasni. A izjasnilo se više od 50.000 poziva. Nova riba je veća od velike stare der Sana ribe. Svi iščekuju jedno dobro provjetravanje, pardon, provodnjavanje. Iste ljude gledamo još od pada Jugoslavije. A to je previše čak i kada su predivne filmske zvijezde, a ne punašni i neugledni provincijski vlastodršci. Ljudi opet vide jednu novu nadu. Vjera u bolju budućnost. Po ne znam koji put. No, ne smije se zaboraviti da je u baru upala samo jedna riba. Gomile onih koje su tamo od ranije neće tek tako otići. Bez borbe. A ne. Oni su dobro osigurali svoje muljevite pozicije. Pa čak i novom Milanoviću, koji budi nade, leđa čvrsto drži bivši riječki gradonačelnik, do grla u aferama. Garda u pozadini je još uvijek ista. Samo se lice promijenilo. No i to je dosta da se probude želje. U ovom polumraku nitko niti ne vidi tijelo. Ono je tamo dolje, zakopano u mulju, lagano trune… No bolje jedno novo lice nego stotine starih, zar ne? Jer, kakvu nadu mogu dati oni koji su ovdje već godinama? I nikako im ne uspijeva. Priče o pobačaju i legalizaciji trave i nogometnom klubu Dinamo opet će postati aktualne. Jer, sve drugo je iskliznulo iz sfere na koju se može utjecati. Osim što je voda u Hrvatskoj ustajala, ovo sušno vrijeme pogodovalo je i brzom isparavanju. Tako da se naša lokvica dobrano isušila i smanjila od kada smo je naslijedili i izborili tamo negdje u mraku devedesetih. Nemamo više banaka, tako da hrvatskom ušteđevinom upravljaju stranci. Velikodušno nam uručuju naš vlastiti novac, uz sitnu proviziju. A onda, na drugom kraju, promiču štednju i dugoročno planiranje. I tako jedan susjed odvaja i sakuplja a drugi gradi i troši, sve uz pomoć velikodušnog stranog financijskog inženjeringa. Njih dvojca nikada nisu bila toliko razgovorljiva da se dogovore oko podjele love, pa uvijek ima posla za arbitre. Podijeli pa vladaj? Da, ali ovdje je još lakše… Ne moraš se sa nikom boriti. Oni su se sami podijelili i molili da se njima vlada. Tek sada postaje jasno koja je lijepa šansa prokockana. Jer dok su se jedni bavili nacionalizmom, drugi su se bavili ekonomijom… Što učiniti sada, kada je dobar dio zemlje razdijeljen? Ne mnogo, ali ostaje nam divni Pandorin dar-Nada, dragi vi. Nakon što je i ona u ovoj bari skoro izdahnula(od čistog ne kretanja), sada je joj je netko malo orosio čelo i odjednom je živnula. No, hoće li uspjeti živjeti do 11 mjeseca kada su najavljeni novi izbori? Jer, sada kada je uzburkano, sada se sve pokrenulo… Ali valovi će se ubrzo stišati. Doći će nove afere, novi skandali. Hoće li novi plivači to preživjeti ili će utonuti, povučeni težinom svojih umrtvljenih kolega? U svakom slučaju, naklonost naroda je na strani promjena i novih ljudi. Stoga, ostaje da vidimo. Jer, vremena imamo.