Na domaćem tržištu se očito ništa važno ne zbiva, a trgovanje je sporadično, u iščekivanju vijesti koje bi ga pomaknule s mjesta


Aktivnost burze prikazuje se i mjeri s nekoliko pokazatelja. Kretanjem cijena, koje se prikazuju za svaku pojedinu dionicu koja kotira na burzi, te njezinom tržišnom dinamikom, ali na agregiranoj razini, dakle iskazano za cijelo tržište, a ne za svaki pojedinačni slučaj. Potonje se iskazuje putem burzovnog indeksa koji, iako ne sadrži sve uvrštene dionice, sastavljen je na takav način da najbolje reprezentira tržište u cjelini, ali iskazano putem jednog manjeg broja dionica koje kotiraju na tom tržištu.

Obično je u pitanju desetak ili dvadesetak dionica, iako može biti i daleko više. Primjerice, jedan od najpoznatijih američkih indeksa S&P 500 sadrži kretanje više stotina dionica, a neki čak i u tisućama mjere broj dionica koje ulaze u algoritam za izračun tog indeksa, poput  indeksa Rusell 2000 ili Wilshire 5000.
Veličina prometa ili količina trgovanih dionica govore puno o stanju tržišta i aktivnosti investitora radi kojih tržište i postoji, a jedan od dobrih pokazatelja je i kretanje iznosa dnevnog prometa.

Dnevni promet domaćeg tržišta kapitala se ponovno spustio na svega 15-ak milijuna kuna, što pokazuje kakvo je stanje domaćeg tržišta.
Na njemu se očito ništa važno ne zbiva, a trgovanje je sporadično, u iščekivanju vijesti koje bi ga pomaknule s mjesta. U letargiji koja  je već neko vrijeme prisutna, svi su gubitnici, i burza i brokeri i investitori. Oni koji su u minusu bez nekakvog važnijeg prometa nemaju previše nade u skori oporavak njihovih dionica, dok oni koji tek promatraju i čekaju prikladan trenutak, uz ovako slabo trgovanje ne dobivaju još uvijek jasan signal da je vrijeme za kupnju bez obzira na informaciju da li su cijene niske ili ne, jer glavni je problem likvidnost tržišta.

Drugim riječima, možda neke dionice i jesu značajno  jeftinije nego prije 2 godine, možda su i jeftine u odnosu na procjene fundamentalnih analitičara, možda je loš sentiment ostalih investitora na tržištu toliko loš da baš u takvim trenucima i treba kupovati kako nas uči teorija investiranja, međutim problem je što se jako slabo trguje, a takva situacija šalje signal na oprez investitorima koji su u keš poziciji i čekaju trenutak za ulaganje, jer im ne vrijedi previše kupnja dionica po povoljnim cijenama kad se pitaju hoće li uopće biti drugih investitora kojima će prodati dionice uz zaradu kad te zarade bude.

U zadnje vrijeme više od polovice prometa u pravilu se odvija sa svega 3-4 dionice i to najčešće s istim... Prvenstveno HT i Adris, a obično samo ove dvije dionice čine četvrtinu ili trećinu prometa, što je loš znak. Ponekad „utrči“ i neka nelikvidna dionica u milijunskim iznosima kao nedavno Agromeđimurje s 4 milijuna kuna, a ostalo je uglavnom presitno da bismo se tome veselili.
Ponekad je u nešto većem fokusu investitora i dionica Atlantic grupe, kojom je prošli tjedan ostvaren promet od 4 milijuna kuna, a cijena joj je ojačala 2,8 posto, na 772 kune, što i ne čudi s obzirom na poslovanje ove grupacije. No, šteta što nema više takvih vijesti  na našem tržištu.