Dugo već nisam pisao o pravljenju blesavim. Znate, to je ono kad netko namjerno radi nešto što ga čini glupljim nego što jest, s razlogom da bi prevario drugog. Za sve je potrebno dvoje. Recimo, ljudi govore "nisam znao" kada ih netko uhvati kako odlažu staru veš mašinu na livadi. Nisam znao da se tu ne smije odlagati veš mašine. I čak kreću u protunapad: A gdje je znak? li kaže: A što? Nisam cvikao? Ma jesam, ali se, izgleda, obrisalo... I protunapad: Pogledajte, zar ne vidite, evo tu je datum, ova točkica . Da... pravljenje blesavim. Uvijek pali. Jer ljudi nisu sigurni. A što ako je ovaj čovjek stvarno glup? Ili je stvarno cvikao svoju karticu. Doista, kako je mogao znati? Nema znaka... Sreća za muljatore da smo raznoliki. Pa ima onih koji su više inteligentni i oni koji su manje. I postoji prosjek. Blaženi prosjek. Uvijek se može utopiti u prosjeku. Kako se svi ljudi ne mogu poznavati međusobno, ne možemo ni znati tko je uistinu kakav. Tj. s koliko mozga raspolaže. Recimo, za čovjeka uhvaćenog bez karte koji pokazuje praznu kartu i tvrdi da je cvikao, kontrolor može reći da je malo "rastresen" pa je smetnuo s uma. A "rastresenima". Ili onome koji "nije znao". I njemu se oprašta... nije, jadan, znao. I baš zato što se masovno oprašta, pretvaranje u te "pod navodnicima" je... isplativo. Nisam znao.. .moš' mislit'. Nedavno (17. 3.) gledam na televiziji, Sanader govori. Ima intervju, nismo ušli u Uniju. I priča: - Ljudi, nisu započeli pregovori s Unijom... I umjesto da kaže... evo zeznuli smo, da smo počeli prije tražit tog Gotovinu, (čitaj: da smo ga uopće počeli tražiti) možda bi ga i našli. Ovako, evo, sazivam glasanje o povjerenju Vladi... Dakle umjesto da prizna da je fulao, on je nama rekao da imamo veliku sreću jer sada bar znamo da nismo u paketu s... Kakav vrhunac gluposti. To je, za usporedbu, kao da majstor koji je došao popraviti televizor izazove kratki spoj i zapali kuću... a onda dođe stanarima i kaže: - Čujte, izgorjela vam je kuća i sve što ste imali u njoj - ALI...To je odlična stvar, jer se televizor ionako nije mogao popraviti. Uštedjeli ste na odvozu. Ah, da, izvolite. To je jedino što sam uspio spasiti: račun za moj trud i daljinski upravljač... uzmite. Doviđenja! I ljudi uzimaju račun (i upravljač), pozdravljaju ga, gledaju u kuću koje nema, pa u njega kako ulazi u auto, pa u daljinski, u njega kako odlazi s autom, pa u daljinski... Hm.... Stišću broj: 3. Potrebno je što prije otići. Prije no shvate... Hm.... 2. Što prije otići... dok razmišljaju.... Hm.... hmmm.... 1: Hej... Hej! Pa ovaj nas je zeznuo!... prevario!.... Drži ga! Nakon što je rekao da imamo sreću što pregovori s unijom nisu počeli, sjeo je u auto sa šoferom, i odvezao se... u palaču Vlade. A ja sam ostao gledati tele... Gledam u šarenu sliku i... skoro mi je došlo da zamučem. Muuu, jesam li dobro čuo? Dobra stvar? Kakva dobra stvar? U čemu? Tko tu koga?... pravi?... blesavim. Pa da... Ah.... pravi... pa samo ime govori. Pravi = Proizvodi. Tvornica. On prodaje blesavost.... kao cvikalice. Ima TV reklamu.... i kupce. On ne pravi blesavim sebe. Nego gledatelje. Koji misle da kontroliraju stvari ako imaju... daljinski upravljač.