Kada zamre to uzbuđenje novosti i kada nakon večere budu promatrali te svoje slike riječkih zgrada, što će li vidjeti? Neka zgrada, neka zgrada, neka zgrada
Prošli vikend u grad je pristao brod s turistima. Starija gospoda i gospođe šetala su gradom na Rječini i komentirali, kako sam uspio čuti, kako je predivan sunčan dan. A zbilja je i bio.
Zatim su fotografirali mjesta koja ostalim, „pravim“ Riječanima ostaju nezamijećena i uklapaju se u okolinu dok žure od jedne lokacije na kojoj trebaju biti na drugu lokaciju na kojoj trebaju biti. Ili dok ispijaju svoje popodnevne kavice na sredini Korza.
No novima je svaka zgrada otkriće i novina. Pa promatraju ukrase na balkonima, fasade i balkone. I fotografiraju ih. Fotografiraju sve.
Promatram ih kako promatraju grad... Što će sa svim tim fotografijama?
Kada zamre to uzbuđenje novosti i kada nakon večere budu promatrali te svoje slike riječkih zgrada, što će li vidjeti? Neka zgrada, neka zgrada, neka zgrada.
Hoće li uopće vidjeti razliku između te zgrade i zgrade koju su fotografirali u mjestu u kojem su bili jučer. Ili će biti sutra. Uzbuđenje novim rezultira fotografiranjem. A fotografiranje brisanjem ili gomilanjem. U što se još može kanalizirati energija novoga? Pitanje, dragi Vi...
