01.02.2007.
Spavanje kao nelagoda
Kada bi vam netko rekao da se boji zaspati - da li bi bili začuđeni? Većina od nas sigurno bi, ili bi bar bila zatečena. Može biti manje ili više dug put od bojazni utonuća u san, do stanja kada se veselimo sutrašnjem buđenju, sutrašnjem danu.Nemojte se iznenaditi. Znanstvenici za veći dio problema sna imaju objašnjenje. Kod mnogih se radi o nesvjesnom strahu da se neće probuditi, tj. o strahu od umiranja. Te nestvarne bojazni, ako postoje, treba odmah ukloniti. Izgleda nevjerojatno, kraći tretman u smislu dobrog kontakta i stvar je riješena, ili nešto duže prodiranje u nesvjesno, u podsvijest. Za takvu grupu osoba, već dolaženjem mraka nastaje nelagoda. Sigurno poznajete osobe koje spavaju sa jačim ili diskretnijim svjetlom. Nesvjesni strah da u mraku neće ništa vidjeti ili čuti, a što bi za njih bilo presudno. Radi se o nesvjesnom strahu. Kako osoba ne zna da se radi o nesvjesnom strahu pa se ista i "ojačava" sve više. No ako ste u začetku ove navike, ispitajte sami sebe ili razgovarajte sa stručnom osobom i vidjet ćete da je sve to o čemu sada pišemo, bezrazložno.
Postoje osobe koje su stalno napete, moraju stalno kontrolirati svoje tijelo, svoje misli. Početak spavanja znači i "gubitak ove kontrole". Radi se o pomanjkanju povjerenja u svoje tijelo, prema spavanju, znači manjku povjerenja u sebe i u krajnjom zaključku, radi se o nepovjerenju prema životu. Niste toga svijeni, i to je problem. Kada toga postanete svjesni, sve će biti lakše. U svim udžbenicima piše - san nije mala smrt. Autori su imali iskustva sa ovakvim osobama, s kojima su imali psihoanalitičke programe, i došli do zaključaka da se u krajnjoj liniji, neki od njih u svojoj dubokoj podsvijesti boje smrti (tu se treba dotaknuti i starije, bolesne populacije!, Kada ove osobe shvate da je san neophodan da sutra ujutro započnemo nastavak življenja, da je dobro prospavana noć uvjet da živimo dalje, onda se može reći da je osoba uspjela. Bilo sama, autosugestijom, ili pomoću odgovarajućih tehnika, vježbi za opuštanje, autogenim treningom. Sigurno, u nekim slučajevima moraju se dodati i odgovarajući medikamenti.