U Splitu je, unatoč prijetnjama, gay pride ipak održan. Pod zaštitom 900 policajaca. I jednog helikoptera. Je li se sve to događalo zbog prava istospolnih zajednica? Ili mi imamo ozbiljnijih problema? Ovo je bio još jedan od susreta jedne Hrvatske koja zagovara mir, razumijevanje i toleranciju, sa onim dijelom domovine, koji se radije služe uvredama i nasiljem. Ili, kako je to rekla poznata Irska dramatičarka, Lady Gregory, u pismu Yeatsu: „Dio je to duge borbe između onih koji se koriste četkicom za zube i onih koji ju ne koriste“. A ta borba traje vrlo dugo. U ovim krajevima o tome je davno pisao još i Držić.
Iako se možda činilo da su ovi opranih zubiju pobijedili, daleko je to od pobjede. Prividni uspjeh tolerancije, za koji je marširalo 300 ljudi, štitilo je 3 puta više osoba. Za svakog šetača mira, tri snagatora koji ga čuvaju. Poraz tolerancije. 3:1. Ako ne računamo helikopter. U najmanju ruku, pirova pobjeda. Sa gorkim okusom prijetnje. „Vidjet ćete kad policija ne bude na vašoj strani. Tko će vas onda štititi?“ Štiti? Od koga? Od zadaha?
Nakon održane povorke čuli su se glasovi kako se novac utrošen na osiguranje mogao pametnije uložiti. Na primjer, za pomoć siromašnima. No, tko je zaslužan za tako veliki broj policajaca? Organizatori i sudionici povorke? Ili oni koji su napaljeni režali na njezinim krilima. Da nije bilo dijela uspaljenih građana Splita koji su htjeli fizičke kontakte sa sudionicima, za zaštitu ne bi trebao niti jedan policajac. Kao što je, primjerice, na gay prideu u Bologni 8 policajaca čuvalo 10.000 sudionika. Pobjeda tolerancije 1250:1. Novac se mogao bolje utrošiti? Možda za tečaj higijene, da se takva opsadna stanja više ne ponavljaju. Ali, ipak, pozitivan korak je napravljan. Dobra promjena. Sa srcem.
A dobra promjena, nažalost, nije se dogodila ministrici okoliša. E-mailom je htjela kolegicu zaštiti od smjene. Stranačkom vezom. A to rade oni koji ne koriste četkicu. Mada neki mediji sada ministricu žele prikazati kao žrtvu urote, neosporno je da je poslala mail. A onda je pismo nekako završilo na televiziji. U e-mailu je pisalo, u mojoj gruboj i satiričnoj parafrazi:
„Čuj, kolega, nemoj onoj ženi dat otkaz, ona je žena od našeg stranačkog kolege. Svi smo mi ista stranka. Možda nisi znao, ali evo, sad znaš. Jer, dragi kolega, sve nas iz stranke spaja jedno veliko srce, srce dobrih promjena. Sa naglaskom na DOBRIH. Dobrih promjena, kolega. Ako si mislio dat otkaz, onda to ne bi bila DOBRA promjena. A nećemo valjda jedni drugima povrijedit osjećaje, za ne? Budi srce-ne daj otkaz. Radi samo dobre promjene. Pozdrav, M. Ps. računaj na protuuslugu.“
Javnost je otkrila. I ljutila se. Jer to tako ne može. Što s ostalima koji nisu u stranci? Shvatili su to u središnjici srca i srčano donijeli novu promjenu. Makli uzrok negodovanja populacije. Sada je krenula hajka na izvor spornog pisma. Jer je netko ministrici podmetnuo. I jer je na meti utjecajnih lobija. Iako mi je bila simpatična, jedini koji joj je podmetnuo bila je ona sama. Nitko taj e-mail nije napisao umjesto nje. Valjda je vjerovala da to nije tako strašno. Ostali političari su također mlako reagirali. Nagledali su se oni sličnih poruka. Ni njima se to nije činilo kao veliki grijeh. A i srce je do sada uvijek štitilo. Sada je odjednom stalo. Što se događa? Kakve su to promjene?
U ove pozitivne tokove Hrvatskog pranja zubiju umiješao se i nogomet. Svjetsko prvenstvo ima snažan utjecaj na memoriju i koncentraciju populacije. Nadam se da lopta neće previše utjecati na ove pomake te da će se one osjećati i poslije utakmica.
U ove pozitivne tokove Hrvatskog pranja zubiju umiješao se i nogomet. Svjetsko prvenstvo ima snažan utjecaj na memoriju i koncentraciju populacije. Nadam se da lopta neće previše utjecati na ove pomake te da će se one osjećati i poslije utakmica.
