Počelo je. Evo, još je samo pet mjeseci do možebitnih parlamentarnih izbora. "Kako u tako kratkom vremenu uvjeriti ljude da smo dobri?", pitaju se političari. "Treba se pripremiti…" I zato su odlučili, logično, započeti pripreme za izbore. Prvi je startao HSS. Zna se, pedantni seljaci. Suša pogodila njihove birače, pa im treba podrške. A gdje ćeš veće podrške za napaćene seljake od sjednice "Glavnog odbora Seljačke stranke". I postoji li veća utjeha za razočarane poljoprivrednike od "Usvojenih izbornih dokumenata". Može li se zamisliti ljepša poruka nade, od one koju seljačka stranka upućuje svojim glasačima i istomišljenicima. Poslušajte samo: "Strategija i taktika predizborne kampanje". Nisu li divne te riječi?.. Ne morate biti poljoprivrednik da biste osjetili snagu njihove utjehe. "Strategija i taktika…" Neki cinici govore da bi poljoprivrednici radije da imaju kakav sustav navodnjavanja. Ili, da im obična kiša znači puno više od pustih riječi. Oprostite im, dragi Vi, takvi još nisu spoznali. U početku, znaju to dobro HSS-ovci, ipak-bijaše riječ. Strategija i taktika…Divno… Imaju seljaci pravo, malo je vremena ostalo. 5 mjeseci. Vama se, na prvi pogled čini mnogo. No, za predizbornu strategiju to je ipak premalo vremena. Prije svega, to je vrlo težak i zahtijevan posao. Zato i započinje u šestom mjesecu. Naime, taj posao je toliko težak, da već samo njegovo započinjanje, tj. sama najava započinjanja, iziskuje strahovite napore. Zbog toga, kako sam već napisao, najava kreće početkom ljeta. Da bi se mogli odmoriti prije početka. Mozak se toliko uspuhao oko pripreme strategije da mu treba 3-mjesečno hlađenje. A tijelu, s druge strane treba dugotrajan trening za predstojeće napore. Isto kao što vrhunski sportaši, kada im predstoje neka odlučujuća natjecanja, odlaze na pripreme u planine ili kakve toplice, tako i naši pripravnici, u iščekivanju finala odlaze na ljetovanje, Jer ono što je Ivaniševiću bio Winmbledon a Vatrenima Svjetsko prvenstvo, to su našim političarima izbori: vrhunac vrhunca, najveće iskušenje, smisao profesionalnog postojanja - Mt. Everest! Sva ona malena hrvatska brdašca, ona obećanja o rodiljama i sindikatima i plaćama i porezima, sve je to bio trening fraza i uvjeravanja za grand finale: "Zaokružite broj 2 na listi!" Potrebno je izreći puno sitnih fraza da bi se izrekla ona ključna: "Bit će vam bolje, građani! S nama će vam biti bolje!" Sve ono što su radili i ono što nisu radili od trećeg siječnja na ovamo, više neće biti važno. To se sada još donekle i može vidjeti, ali kada se izbori budu približili, pred očima će nam biti sasvim druge stvari. Plakati, reklame, izvještaji, programi. Nasmijana lica (dobro istrenirana 5-mjesečnim pripremama) prekrit će nam vidno polje, poput kakve, hm, da budem aktualan-vremenske nepogode. Samo što naša osjetila neće doživjeti sušu, a oči nam neće, kao u kakvoj vjerskoj ekstazi gledati u čistu svjetlost, već će, upravo suprotno, nebo tih dana biti sivo i crno, a zemlja preplavljena bujicama riječi i slike. U vrijeme izbora, baš kao i u vrijeme blagdana i groznice šopinga, najbolje je otići na neki pusti otok, ili u planine, i pustiti sve te luđake da istresu svoje i da oluja prođe. Postoji jedna riječ koja bi to najbolje opisala a koju ne smijem spomenuti jer je, kao, prosta. Kako bi zaobišao prljave misli, a opet dočarao što želim reći, poslužit ću se malom usporedbom. Zamislimo jedan štap koji na sebi ima prsten. I taj prsten se može pomicati gore-dolje po štapu. Nazovimo taj proces "micanja prstena po štapu"-štapkanje. Dakle, treba te dobro nabildane političare pustiti da se dobro ištapkaju toliko puta dok se ne umore i smire, a onda se vratiti. Jer, srećom po nas, štapkanje je svake četiri godine. A periodi mira između su ionako uvijek jednaki. Oči štapkača su proširene, njihov je dah ubrzan. Oni gledaju u narod i od tog pogleda im srce kuca nekako-brže. Oni gledaju u siromašan i napaćen narod i jednom rukom pridržavaju štap, a drugom drže ruku na srcu. Oni gledaju u naivan narod kao što stari pervertit gleda u naivnu djevojčicu. Jednom rukom nudi kolačić i govori: "Evo ti djevojčice, ovo je za tebe, da ti bude slatko." A druga ruka, slavna desnica, silazi sa srca niže, do pupka, i još niže, i niže….I tada počinje show: "Strategija i taktika…"