"Valjda po uzoru na neka stara vremena, riječki gradski oci već godinama organiziraju i VIP bal, manifestaciju na kojoj je najvažnije vidjeti i biti viđen. I bal je, dakako, pod maskama, no iz godine u godine neki se, oblačeći raznorazne kostime i oprave, zapravo više razotkrivaju negoli maskiraju. Dok su veleposlanici, koji već tradicionalno dolaze na bal, ove godine odustali od raskošnih maski, neki lokalni dužnosnici kao da su se natjecali tko će biti više "nakinđuren" i tko će se domisliti kostimu znamenitije povijesne ličnosti. Kad već u životu ne mogu biti kraljevi i kraljice, grofovi i grofice, zašto si to ne bi priuštili bar jedne karnevalske večeri, na zabavi organiziranoj sebi u čast. Dok se tisuće običnih poklonika maškaranog ludila nagurava u šatoru uz zvuke Joleta ili Zečića, gradska gospoda i njihovi gosti mogu si priuštiti ambijent Guvernerove palače i protokolarno najavljivanje." N. list, 23.2.2002. Iako se potpuno slažem s ovim gore napisanim, ja to nisam napisao. Ovo je citat iz Novog lista, izvještaj s dvije godine starog karnevala. Iako nam političari uvijek govore da trebamo gledati u budućnost, mislim da je ponekad dobro osvrnuti se i u prošlost. Jer, gledajući u to mračno vrijeme koje je za nama, može dosta toga naučiti. A gledanjem naprijed ne zamjećuje se ništa. Jer je budućnost uvijek svijetla. Dvije godine poslije citata, u sadašnjosti, bivši gradonačelnik i bivši ministar, ali uvijek aktualni političar, S. Linić, redoviti maškarani sudionik glamuroznog bala u Guvernerovoj palači, sasvim mirno izjavljuje: "Karneval je nezamisliv bez diplomatskog bala". Eto, do kuda se došlo, dragi Vi. Dok građani na vjetru i kiši, obučeni u spužve iz kućne radinosti, viču o održavanju starih užanci, oni gore, u finim haljinama, sve su uvjereniji da se svi ti ljudi tamo dolje, okupljaju samo zbog njih. I sa svakom novom godinom sve su sigurniji i samouvjereniji. Osnovali su svoju televiziju, imaju svoje kafiće i svoje restorane, osnovali su male saveze za trošenje gradskog novca a sada imaju i veliku predstavu sa 10.000 statista u kojoj, misle, igraju glavne uloge. No...sve je karneval. Gledajući tako u prošlost, u jednom času pogled mi je segnuo čak do Austro-Ugarske monarhije. Kaže citat da je bal organiziran "po uzoru na neka stara vremena". Kao i onaj bečki u Zagrebu. Očito nekima to fali… Onda sam se opet vratio na povorku. I, gledajući je, više nisam znao da li sam u prošlosti ili u sadašnjosti. Zašto? Generalni pokrovitelj tradicionalnog riječkog karnevala- Erste und Steiermärkische Bank Dijamantni pokrovitelj tradicionalnog riječkog karnevala- Ina/Mol Platinasti pokrovitelj tradicionalnog riječkog karnevala- Kvarner Wiener Städtische osiguranje Da ne idem dalje...Iako među sponzorima ima i nešto naših, u prvoj petorici najvažnijih pokrovitelja tradicionalnog riječkog karnevala, četiri su strane firme. Što Austrijske, što Mađarske. Polako, ali sigurno, Austro-Ugarska se vraća. Neka stara vremena. Stare užanci da se ne zaborave, viču ljudi u povorci...Upravo tako dragi moji, stare užanci, to i oni govore. Ali misle na nešto drugo. Vidim da…Građani polako gube vjeru u jedino što im je ostalo. I što su ikada imali. U sebe. Sve je prodano. Sve je tuđe. Sve se mjeri lovom. Što ostaje? Još se možemo maskirati. Jedan dan u godini biti malo ludi i otkačeni. Jedan dan, ustvari, biti normalni. Prirodni. Bez maski. Staviti maske da uklonimo maske. Čudno? Što kažete: Ako već nema posla i kriza je i nema plaće i penzije i sve je skupo i krediti...onda se barem mogu obući u šarenu krpu i napiti i skakati i bučiti i pokazati tom glupom svijetu svoj isplažen jezik i golu guzicu. To mogu! Pa što? To je moja guzica! Što mi se može dogoditi? Mogu pokazati tim debelim vlastodršcima da potpuno vidim kroz njihove maske i da znam što se dešava i da nisam takva budala kakvom me smatraju. A smatraju me! Ali, što se događa? Sponzori tog mog malog protesta upravo su ti vlastodršci kojima se protivim. Kako se to dogodilo? Moja gola guzica(jedino što imam) nasmijava neke glavonje na balkonu koji govore: "Vidi kako su simpatični, ti naši građani! To bi se moglo svidjeti turistima. To je naš potencijal." I mašu mi i govore- "samo nastavi, bravo!" I plaćaju me jeftinim vinom. A onda se čude: "Zar im nije hladno? U kratkim rukavima? Po ovoj buri?" Naravno da mi je hladno! Ali u to vjerujem! Koliko god ih uvjeravali da su simpatični, broj ljudi u karnevalskoj povorci opada. I broj gledaoca publici opada. Ljudi polako shvaćaju da se vremena mijenjaju i da...zbog koga ustvari oni tamo skaču? Zbog koga paradiraju? Kome pokazuju te svoje maštovite uratke? Alegorijska kola? Kostime? Radost? A kreativnost ljudi je...Ono što ljudi rade i s kojim entuzijazmom to rade, to je…za svako divljenje. I energija na karnevalu je doista pozitivna i iskrena.