Zanimljivo je živjeti u ovo doba tranzicije, na prijelazu iz jednog sustava vrijednosti u drugi. Svi koji živimo sada imamo divnu priliku sagledati kako se jedno vrijeme pretače u drugo. I kako se mijenjaju načini života. Upravo na ovoj međi vremena možemo procijeniti što je bilo dobro u starom sustavu a što je loše u novom. Ili zaključiti što je loše u oba. Primjerice: supermarketi. Do prije nekoliko godina ih uopće nije niti bilo. Danas su posvuda. Vi znate kako je bilo prije. A vidite kako je sada. Možete uspoređivati. Možete biti svjesniji promjena od onih koji će oduvijek živjeti u takvom svijetu. Onih koji ne znaju. (Sustav školovanja se ubrzano mijenja-da rasterete djecu, kažu) Vi, dragi Vi, znate za vremena kada nije bilo tako velikog izbora. Kada ste bili "opterećeni". Kada se bilo što iole vrednije švercalo preko granice, iz Trsta. Upravo zato, nadam se, možete i cijeniti sve ono što je prije bilo tako nedostupno. No, isto se tako nadam da možete i shvatiti koliko su neke nove stvari nepotrebne i suvišne: u jednom od marketa na polici sam vidio kamenje s plaže. Zapakirano u vrećici. Za dekoraciju, piše. Idemo od supermarketa prošetati do političkog uređenja. Velik skok za zapadnjake i istočnjake, malen korak za ljude na granici. Iz jednostranačja prijeći u demokraciju i iz socijalizma u kapitalizam. Što se promijenilo? Velik izbor na policama. I puno više "povoljnih" kredita. Ali, i dalje se satima raspravlja o "svijetloj budućnosti". Kao što danas možemo birati između desetina "kalodonta" koji su svi osmišljeni tako da nam zubi budu što sjajniji, tako možemo odlučivati i između desetina mudrih ljudi koji se svi trude uljepšati naše živote. Za naknadu, naravno. Ima sa fluorom, sa zelenim linijama, sa osvježivačem daha, za izbjeljivanje, za zdrave desne… Ultra ljevica, čvrsti centar, liberali, zeleni, žuti, plavi… Da, reći ćete, tako je, sada mi odlučujemo. Ja biram pastu i ja biram stranku. U prvom vremenu su ljudi vjerovali u doživotnog predsjednika. U drugom će vjerovati u stalnu mijenu. Konkurenciju. Mi na granici sustava još imamo priliku to dobro sagledati. Jer stojimo na spoju jednog kruga sa drugim. Na spoju starog i novog vremena. Poslije nas se tračnice pomiču. I vlakovi se više neće moći sudariti. Jer bi netko počeo uspoređivati. Možda i dignuti kakvu bunu. Pogledajte Mađarsku. Mađari se još sjećaju vremena kada se vlast mogla mijenjati protestima. Takve revolucije viđale su se samo na istoku. A oni više nisu na Istoku. Oni su u EU. Kada bi se u demokraciji dopustili takvi prevrati, izgubila bi smisao. Zato-policija na ceste-tu se brani sustav. Tu se brani Unija. Umlati prosvjednike! Nazovi ih pijanim delikventima! Ne daj Bože da u Njemačkoj pokupe takvo "zaostalo ponašanje". Samo da što prije izumru oni koji se sjećaju. I da dobiju pristojne mađarske glasače. Ljude koji strpljivo podnose čovjeka koji priznaje da laže, e da bi ga smijenili na izborima. (Ako se tada još netko bude sjećao). Kako vrijeme bude odmicalo, stvari će biti sve više i više zamagljene. Vlak će se izgubiti u daljini a sve više ljudi će se vrtjeti u novom kotaču: zbilja vjerovati u demokraciju i poštene političare(koji, ako i lažu, imaju fore do prvih izbora), pa tko zna, možda i u to da će im od "kalodonta" zubi biti bjelji a desni zdravije. Možda će vjerovati da je voda u pakovanju od litre i pol zdravija od one "iz špine". Divno je stajati na razmeđu vremena i promatrati. Mladi se prijavljuju u "velikog brata". Probrani i zgodni ekstroverti. Žele biti zvijezde. Manekeni i glumci. Žele imati puno para. Nešto značiti u ovome svijetu. Dobiti brzu lovu bez puno znanja i muke bez obzira na cijenu. Žele biti poznati! Generacija prije njih na primanju u pionire se zaklela da će marljivo učiti i raditi te biti dobri drugovi. Skromnost je vrlina. Skromnost je vrlina, ponavljali su. Kapitalisti su zločesti. Zločesti… Titovi partizani danas se guraju u redovima supermarketa. Traže robu na sniženju. Putovi revolucije doveli su ih do šaltera sa nasmijanim prodavačicama. Uz kasu prezervativi. Za brzi i neobavezni seks djece pionira. Ljudi iz jednog svijeta egzistiraju u drugom, novom. A ljudi iz novog gledaju one iz starog. Gdje toga još ima tako izraženog? Svaka noga na jednoj strani svijeta. Samo na granici, dragi Vi. Uživajte, još malo će trajati.