Okupili se mi tako, kao i svake godine, kod dragog nam prijatelja Stipana proslaviti njegov imendan. U razgovoru, uz obilje izvrsnog ića i pića, sav brižan Stipan reče: Piši o kulturi, o kulturi u prometu, toga nama nedostaje! Pri tom je nešto spominjao lijepo ponašanje, pa obitelj, školu, društvo... Osjetio sam u njegovim riječima puno dobronamjernosti, ali i zabrinutosti, gotovo očaja, pomalo bezizlazja. I rekoh: Hoću! Jasno je da je prometna kultura dio opće kulture i to se ne može razdvajati. Jasno je da svaki čovjek mora poznavati osnove ponašanja bez obzira gdje se nalazio i što radio. Inače, ako to nije tako, podržavamo nered i tko zna kamo nas to vodi. Ali, jesi li vidio Stipane kako se naš narod fino ponašao za božićne i novogodišnje blagdane. Svaka čast! Znaju naši ljudi kako se treba ponašati i kako se slavi: u miru i dostojanstvu. Tako isto i u prometu. Nemoj se iznenaditi kada netko u gustom prometu na trenutak smanji brzinu ili se zaustavi i ljubazno te propusti. Nemoj se iznenaditi kada vidiš da svaki vozač na glavnoj cesti propusti po jednog vozača sa sporedne ceste. Ili, da netko zaustavi svoje vozilo i propusti te kada izlaziš sa parkirališta s namjerom da se uključiš u promet. Znaju naši ljudi da učtiv pokret, ponekad rječit pogled, spremnost na popuštanje, usporavanje ili kočenje, često vrijede više nego svi propisi zajedno. Kao dokaz da su naši ljudi sposobni, da znaju, mogu i hoće može poslužiti i slijedeći podatak: u našoj autoškoli samo dva posto ljudi (od ukupnog broja) položi test iz četvrtog ili petog pokušaja. Ili, kada je riječ o ispitu iz vožnje, samo osam posto ljudi položi ispit iz četvrtog ili petog pokušaja i dobije vozačku dozvolu. Komentar je suvišan, a zaključak se nameče sam po sebi. S ljudima treba znati i htjeti. Treba ih pravilno voditi i dati im dio sebe. Stipane, vjeruj našim ljudima. Samo, molim te, dajmo im sebe: i ja i ti, a onda i mi svi!