Oko 750 milijuna kuna ili oko 200 milijuna DEM moglo bi se pojaviti tijekom iduće godine na potražnoj strani hrvatskog tržišta kapitala. Kako smo došli do 750 milijuna kuna? Ukupni iznos godišnjeg priliva u mirovinske fondove trebao bi iznositi oko 2.5 milijarde kuna, dakle oko milijun osoba koje su unutar granica uvjeta za sudjelovanje u mirovinskoj reformi, uz prosječnu plaću od oko 3 tisuće kuna i uz 5% plaćanje doprinosa u neki od privatnih mirovinskih fondova, daje oko 2.5 milijardi godišnje. Kako je zakonom o mirovinskim fondovima strogo propisana struktura ulaganja tih fondova, tako između ostalog piše i kako se do 30 % može uložiti u dionice, a to u odnosu na oko 2.5 milijardi kuna daje oko 750 milijuna kuna kapitala koji bi mogao "ići" u dionice. Sama mirovinska reforma jest projekt koji je iznimno važan za razvoj tržišta kapitala, ali to uključuje i niz drugih pretpostavki. Neke od njih država se nada osigurati novim zakonom o vrijednosnim papirima, čija radna verzija predviđa da se ponuda dionica na burzi poveća i - silom zakona. U prvome redu to se odnosi na srednja i veća poduzeća koja bi, prema određenim kriterijima, trebala u skupinu tzv. javnih društava. Dionička društva koja imaju više od 100 dioničara, temeljni kapital veći od 30 milijuna kuna te vlasničku strukturu u kojoj nijedan dioničar ne drži više od 49 posto dionica trebala bi, prema sadašnjem prijedlogu, obvezno na burzu. Za mirovinske fondove u obzir dolaze samo prvoklasne dionice, odnosno kompanije koje sustavno i pravovremeno javno podastiru sve, za vrijednost dionica relevantne informacije o poslovanju i samoj tvrtki. Jedino takve uklapaju se u načelo sigurnosti ulaganja mirovinskih fondova kao konzervativnih institucionalnih investitora. Država tehnički može natjerati određena poduzeća na burzu, ali nema mehanizme da ih natjera na stvarno transparentno poslovanje. Daleko je bolji put da se kompanije stimuliraju za izlazak na burzu, a ne da ih se prisiljava. Dakle, da se taj korak nagradi, primjerice, poreznim poticajima. Neka strana iskustva pokazuju da su kompanije tako u prvome koraku plaćale manje poreza, ali su transparentnim poslovanjem manje i skrivale pa tako ni država nije prikraćena. Budući da je ulaganje imovine mirovinskih fondova regulirano Zakonom o obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima, a definirane su samo vrste imovine u koje je mirovinskim fondovima dozvoljeno ulagati (kao i one u koje nije dozvoljeno). Postojeće zakonske odredbe zasad ne nude odgovore na neka pitanja popout onog u što ulagati u nedostatku kvalitetnih papira? Primjerice, zasad nema jednoznačnoga tumačenja što kod odredbi koje se tiču ulaganja u dionice i neke obveznice razumijeva uvjet da se njima trguje na Zagrebačkoj burzi ili drugim organiziranim tržištima kapitala. K tome, uz više vrsta imovine stoji i dodatak ako ti vrijednosni papiri udovoljavaju kriterijima Agencije. Tako, barem što se tiče zakonskih limita, zasad nije potpuno jasno hoće li mirovinski fondovi moći ulagati u, primjerice, dionice PIF-ova. Njima se danas trguje, i to prilično aktivno za domaće prilike, na Varaždinskome tržištu vrijednosnica u posebnoj PIF kotaciji. VTV je uređeno javno tržište, no zadovoljavaju li "kriterije Agencije" zahtjevi PIF kotacije koje ispunjavaju dionice koje tamo kotiraju?