Kako će se sve više i više zakonodavne funkcije prebacivati na Europski parlament, tako će se sve više i više ostvarivati i hrvatski stoljetni san o suverenoj i neovisnoj državi. Više nitko nama neće donositi nikakva pravila. Biti ćemo svoji na svome. Nećemo više imati tuđina da nam govori i propisuje kako ćemo živjeti.


Tko je predao listu za Eu­ropski parlament, predao je. Sada počinje kampanja. Stranke su nabrijane. Nag­rade su velike.
 
Građani su uplašeni. Ovo će, kažu, biti do sada najduža predizborna kampanja. K vragu, a baš je proljeće lijepo počelo. Zašto će nas sada opet gnjaviti sa kampanjom. Jumbo plakati, reklame i os­tale gluposti. Gdje da pobjegnemo? Gdje?
 
Uostalom, ti izbori uopće nisu važni…

Ne, glasni su zagovornici. Ti izbori su izuzetni važni. Evo što kažu:  
"Europski izbori glasači­ma daju priliku da utječu na budući politički tok Europske unije. Već sljedeće godine 80 posto nacionalnih zakona od­lučivat će se u Europskom parlamentu", kažu u Ure­du za informiranje EP-a.
 
Da ponovimo: 80% posto nacionalnih zakona odlu­či­vat će se u Europskom parlamentu… Pa to je velika ve­ćina. Ti izbori su onda zbilja bitni. Ali… Ako je ta brojka točna, onda će se, isto tako, 20% posto nacionalnih za­kona odlučivati u nacionalnom parlamentu. Kod nas u Hrvat­skom Saboru. Što će nam onda ta družba? Zašto plaćati tu ekipu, kada će oni donositi samo 20% naših za­kona. Ili, možda ovako, mogu do­nositi te zakone, ali ih mo­ra biti samo 20% od broja ko­liko ih je sada. A koliko ih je sada? Na Internet stranici Sabora piše: „Trenutačno je u Hr­vatskom saboru aktivan 151 zastupnički mandat“ 151 ko­mad? Zašto toliko? Kako se došlo do toga broja?
 
Ako će od sljedeće godine oni donositi samo 20% za­kona, onda ih treba biti - 30. Zar to nije lijepa brojka? Ili, ukoliko baš žele biti zas­tupnici, onda će primati sa­mo 20% posto plaće. Ko­liko zakona, tolika i plaća.

Kako će se sve više i više zakonodavne funkcije prebacivati na Europski parla­ment, tako će se sve više i više ostvarivati i hrvatski stoljetni san o suverenoj i neovisnoj državi. Više nitko nama neće donositi nikakva pravila. Biti ćemo svoji na svome. Ne­ćemo više imati tuđina da nam govori i propisuje kako ćemo živjeti. 

Kada se, nakon nekoliko desetina godina, ustanovi da je 80% nacionalnih zakona zbilja mnogo, moglo bi doći do novih zahtjeva za separacijom, do tvrdnji da sav naš novac odlazi negdje daleko, da mi ne odlučujemo o svojim novcima i o svojoj sud­bini. I tako iz godine u go­dinu, iz desetljeća u deset­ljeće, iz sto­lje­ća u stoljeće. 100%...80%...50%...20%...0% Rat i revolucija. Hop i ispo­četka.