- Gospodo, kad postanete predsjednik stranke, što ćete učiniti ako izgubimo sljedeće izbore? Da mi date konkretan odgovor…
To je 29.05.2007. na stranačkom skupu SDP-a jedan član pitao kandidate za predsjednika stranke. (za snimku konvencije zahvaljujem se stranici index.hr)
Milanović uzima mikrofon. Ide dati „konkretan odgovor“. A da bi odgovor bio konkretan, prvo treba definirati o čemu se zapravo govori. Odrediti  pojam „pobjeda na izborima“. Što to točno znači? Pobjeda…na izborima. 
Za njega, kaže on, „pobjeda na izborima“ znači-biti najjači u Hrvatskoj. Točnije, osvojiti više glasova od HDZ-a. I vjerojatno formirati Vladu.
Kada je odradio definiciju, slijedi i zavjet:
- Ako ne osvojim, kao predsjednik stranke više glasova i više saborskih mjesta od HDZ-a u Hrvatskoj, dati ću ostavku i neću se kandidirati za predsjednika SDP-a više.
Nakon toga uslijedio je gromoglasni pljesak zadovoljnih članova stranke. Smiju se oni i obrazi im crveni od zadovoljstva. Jer, čovjek im je nešto obećao. I zvuči pošteno. Ali, kako je samo vješto preokrenuo pitanje u svoju korist. Jer, član koji je pitao, „što će biti ako izgubimo sljedeće izbore“, možda je za pojam „izgubimo izbore“ imao neku svoju definiciju.
Milanović mu je skrenuo pitanje i odveo „vodu na svoj mlin“. I dao svoju definiciju, „pobjede na izborima“. A to je, po njemu, većina „u Hrvatskoj“. I „vjerojatno sastavljanje Vlade“. SDP-ov dragi kandidat već se na početku utrke ogradio. Jer, u „pobjedu u Hrvatskoj“ nisu uključeni glasovi iz dijaspore. Oni, naime, nisu Hrvatska. A riječ „vjerojatno“, ispred „formiranja Vlade“ također ostavlja prostor za manevriranje. Drugim riječima, izvozao je članstvo na jeftinoj retorici. Popušili su, kao i tako često kod pokojnog Račana, jedan odlučni „Možda“.
Kada su  rezultati izbora za Sabor konačno postali službeni, HDZ je osvojio 66, a  SDP 56 glasova. No, po Milanovićevoj definiciji „pobjede na izborima“ to je i dalje prolazilo kao-pobjeda. Osvojili su više glasova od HDZ-a u Hrvatskoj. I nisu  formirali Vladu, koju su „vjerojatno“ trebali formirati.
Što je na to mogao reći samouvjereni poslanik SDP-a koji je tražio „konkretnost“? A što pljeskači koji su pozdravili odlučnost mladoga lava koji bez treptanja izjavljuje da će dati ostavku i neće se kandidirati? Ništa. Nisu oni ni svjesni. Jer su ga ponovo izabrali nadmoćnom većinom. I vjerojatno opet pljeskali. 
subota, 10.5.2008 22:05:
„Završen je prvi krug glasovanja na Izbornoj konvenciji SDP-a. Predsjednik Izborne komisije je pročitao rezultate prvog kruga: Dragan Kovačević je osvojio 164 glasa (9 posto), Davorko Vidović 208 glasova (11 posto), dok je Zoran Milanović pobijedio osvojivši 1379 glasova ili 78,88 posto.“
A zašto i ne bi pobijedio. Stranku je odveo u spektakularnu pobjedu na izborima za Sabor. Po njegovoj definiciji, dakako.
Ajmo se sada malo zabavljati na tu temu. Vlada velika suša u domovini. Što, ustvari, i nije tako  nevjerojatno. Pitaju savjetnici novog, mladog i ambicioznog premijera.
- Gospodine, što ćemo poduzeti ako ni danas ne padne kiša.
- Oh, ali što to znači, „padne kiša“? Po meni je „padne kiša“ kada voda curi iz oblaka. E-ali što je oblak? Plinovito stanje…
- Gospodine?
- Trenutak! Voda je u plinu. Ali se nije raspršio. Tu mi je problemčić…
- Premijeru?
- Da… Ovako ćemo: Oblak je vodena para na hrpi.
- Predsjedniče. Ljudi su očajni.
- Očajni, to je zanimljiva riječ. Po meni bi to značilo…
- Treba nam akcija. A ne riječi.
- Hmmm. A što je, zapravo, riječ?...