Kada bi o tome željeli nešto znati, mogli bi saznati. Kada bi to željeli promijeniti, vjerojatno bi mogli pokrenuti nekakvu proceduru da se to promijeni. Ali, ovako, oni ne znaju. Što je, tu je. Hrvatska.
Potpredsjednici Sabora dobili su na korištenje potpuno nove automobile. I to skupe, luksuzne automobile. Kada su in novinari upitali što će im ti automobili, odgovori su bili:
„Nitko me nije pitao o automobilima niti ja o tome odlučujem...“
ili
„Nismo konzultirani prilikom izbora automobila tako da vam zapravo ne znam ništa o tome...“
Ili
„To što sam dobio, to sam i uzeo“
Oni o tome ništa ne znaju. To je vjerojatno i istina. No, oni su potpredsjednici Sabora. Kada bi o tome željeli nešto znati, mogli bi saznati. Kada bi to željeli promijeniti, vjerojatno bi mogli pokrenuti nekakvu proceduru da se to promijeni. Ali, ovako, oni ne znaju. Što je, tu je... Takva je Hrvatska.
No, da im je, primjerice, kao službeno vozilo propisana rikša, pitanje je bi li je tako olako prihvatili.
- Potpredsjedniče Sabora, vidimo da na službeni put u Rijeku idete u rikši. Nije li to malo suludo? U Gorskom kotaru pada snijeg. A i putovanje će vam trajati cijeli dan. Možda i više dana.
- Dragi moji, nismo konzultirani prilikom izbora automobila tako da vam zapravo ne znam ništa o tome. To što sam dobio, to sam i uzeo.
I tako, dok se svi građani voze u automobilima, naši dužnosnici se voze u rikšama. I građani se smiju. I završili su na stranim vijestima. U zanimljivostima. Na internetu. „Što što sam dobio, to sam i uzeo“, pravdaju se oni.
A čitatelji ne mogu vjerovati kako se odrasla i ozbiljna osoba svela na to da o njoj odlučuje neki pripadnik Saborske službe ili protokola. Koga smo mi izabrali, pitaju se u nevjerici...
