Dugo vremena se na domaćem tržištu kapitala pričalo i pisalo, priželjkivalo i planiralo privlačenje stranih ulagača...Ponuda vrijednosnih papira bila je veća od potražnje, slijedom toga cijene niske, a prilika za ulaganje puno... Međutim s promjenom vlasti u Republici Hrvatskoj na prijelazu 1999. i 2000. godine interes stranaca je naglo narastao, a cijene dionica su prilično skočile... To je bio drugi takav rast tržišta jer prvi je uslijedio sa smirivanjem ratnih sukoba, odnosno točnije u jesen 1996.godine i proljeće 1997.godine, što je bio ujedno i prvi poticaj značajnijem razvoju hrvatskog tržišta kapitala u smislu sekundarnog trgovanja dionicama. Obveznice su tada bile gotovo nepoznat papir, osobito na tržištu jer su jedino 2-3 tvrtke i jedinice lokalne samouprave koristile takav oblik financiranja i tek kad je i država krenula tim putem su se obveznice značajnije pojavile na našem tržištu kapitala. Budući da je u to vrijeme došlo i do značajnijih poremećaja na svjetskim financijskim tržištima, prvo 1997. radi azijske krize (neki se možda sjećaju Plive na 280 kn, gotovo nezamislive razine cijene za ovu dionicu), a nepunu godinu kasnije slične situacije i u Latinskoj Americi, započeti razvoj našeg tržišta putem ulagača izvana je stao. Kad se u obzir uzme i zahlađivanje političkih odnosa između tadašnjeg predsjednika Republike i međunarodne zajednice, tržište kapitala u našoj zemlji je potonulo na prilično niske grane... oporavak je uslijedio tek 2-3 godine kasnije, nakon izbora i promjene vlasti... Naravno, ovdje govorimo o općem rastu tržišta i razine cijena, te volumena trgovanja, a ne pojedinačnim primjerima kojih uvijek može biti, ali kao iznimka, a ne kao pravilo... Još jedna značajna promjena koja je dala svoj doprinos razvoju tržišta jest i mirovinska reforma koja je s privatnim mirovinskim fondovima donijela velike institucionalne ulagače na domaće tržište kapitala, a koji nisu stranci i koji većinu svog kapitala (85%) moraju ulagati na hrvatskom tržištu u domaće vrijednosne papire. Većinom su u pitanju državne obveznice jer zakon nalaže da to bude minimalno 50 % imovine, a situacija u praksi sa premalim brojem dovoljno kvalitetnih i transaprentnih dionica rezultira da je to i 60-70 % imovine... Nakon prvosvibanjskog proširenja Europske unije ulagači sve više pažnje posvećuju zemljama kandidatima za eventualni budući krug proširenja Europske unije. Uglavnom se pretpostavlja se da bi se u tom krugu zemalja uz Bugarsku i Rumunjsku mogla za nekoliko godina naći i Hrvatska. No prema najnovijoj analizi Reutersa, 2007. bi se EU mogla proširiti na Bugarsku i, nešto manje izvjesno, na Rumunjsku, dok bi Hrvatska postala članicom Unije tek 2008 ili 2009. godine. No već sama činjenica da je Hrvatska dobila status kandidata za EU, odnosno da je izvjesno da će u dogledno vrijeme postati članicom povećava njezin ugled u očima investitora. Dogovoreni novi stand-by aranžman s Međunarodnim monetarnim fondom tu činjenicu potencira u još značajnijoj mjeri... Što bude bliži trenutak ulaska naše zemlje u EU to će i interes investitora biti veći, a cijene vrijednosnih papira i ostvareni prometi, značajniji... Stoga se približavanjem tog trenutka može očekivati prijelaz domaćeg tržišta kapitala na novu stepenicu u njegovom razvoju.