Golubovi su uvijek vani i spremno čekaju da vam se pokenjaju na glavu. Ujutro se istuširate, počešljate, možda i namažete kakvom finom kremicom, zatim oblačite svježe opranu odjeću, fino doručkujete, navlačite kaput. Spremni ste za izlazak u svijet. A svijet je jutros baš nekako lijep… Već na krevetu blago vas je pomilovao topli zračak sunca. Potaknuti tako lijepom budilicom, otvarate prozor, tražeći još. I doista, nade vam se ispunjavaju, i u sobu vam, uz zrake topline, ulazi i svježi, prohladni morski zrak. Hvala demokraciji što je industrija u Rijeci propala, tako da se danas barem može koliko-toliko disati. Još samo da se zatvori ta smrdljiva rafinerija na Mlaci... No, začudo, danas se ne osjeća. Sve je nekako dobro počelo… Ispunjeni tim neočekivanim prelijepim jutrom, na ulicu izlazite sa smiješkom na licu. Susjeda koja živi stan do vas, i koja je isto tako obavila sve radnje kao i vi, na vaš smiješak odgovara smiješkom. Iz zgrade izlazite zajedno, veselo ćaskajući. Vaši dobronamjerni osmjesi kod brojnih prolaznika nailaze na dobar prijem. I oni se smiješe vama. Ohrabreni dobrim rezultatima ranojutarnjeg entuzijazma, odlučujete napustiti susjedu i dalje krenuti sami. Odlučujete svoj pogled okrenuti od ljudi i malo se osvrnuti po gradu. Iako ste ga oduvijek smatrali sivim i ružnim, sada vam se čini nekako…ljepši. Pogledajte one male kipiće na fasadi! Njih još nikada prije niste vidjeli, zar ne? Zastajete na tren, i gledate. Leže jedan nasuprot drugoga i s visine promatraju prolaznike. Kao da su došli s nekog drugog svijete…. Pogled vam skreće na susjedni balkon… Koliko zelenila! Niste ni znali da biljke mogu tako dobro uspijevati u gradu. I to vam daje ideju: i vi biste svoj stan mogli obogatiti kakvom biljkom… Zelenilo je tako ugodno… A gle, tamo na uglu je jedan… Pažnja vam leti od detalja do detalja. Stojite na sred ulice i promatrate fasade zgrada. Okućnice. Oblike prozora. I uživate. Ljudi pored vas prolaze i gledaju vas u čudu, kao da ste poludjeli. No, to vas se uopće ne tiče. Niste ovdje zbog njih. Neka samo odu svojim putem. Ionako ne idu nigdje. Uvjereni u ispravnost vaših stavova i dalje uživate u pogledu na grad koji vam se nikada nije činio tako lijep. Dok pogledom kružite okolinom, primjećujete i par očiju koje promatraju vas. Smiješe vam se. Napokon neka srodna duša! Netko tko razumije! Kroz masu tjelesa vi se smiješite očima vaše simpatije. Zajedno uživate u lijepom danu. Hm, danas osjećate nekako ispunjeni snagom i hrabrošću, pa…zašto da ne? Što možete izgubiti? Nakon dugo vremena opet se osjećate mlado. Gurate se kroz mnoštvo kako bi nasmijane oči upitali za ime. Svakim korakom vi ste im sve bliže i čini sa da vas više ništa ne može zaustaviti. Još malo, i razgovarat ćete sa ovom vedrom, i dan će biti još ljepši. A možda i…Tko zna? Možda… Tu ste, pružate ruku, otvarate usta da izgovorite onaj povijesni "ja sam X, kako se ti zoveš?", i sve se čini nekako…baš kako treba. Još samo malo… "Dobar dan, ja sam…" No kako to uvijek biva, golubovi su uvijek tu, spremni da se pokenjaju na svježe počešljanu glavu. "Ups, oprostite!", o vas se otire jedan od prolaznika. "Joj, izvinite, nisam vidjela", ispričava se gospođa koja vam je slučajno stala na nogu. "Pazi kako hodaš, majmune!"… Ovaj se nije ispričao… Nakratko ste izbačeni iz filma. No to je samo privremeno. Danas nećete tek tako odustati! Među ljudima koji su vas okružili i odbacili unatrag ponovo tražite one radosne oči. Tamo? Ne, više nisu na istom mjestu. Možda su se pomakle? Gledate lijevo…Ne, nema ih. Možda u drugom pravcu? Gledate desno: RAD I POŠTENJE! Što je to, kvragu!? Ponovo otvarate oči: MI MISLIMO OZBILJNO! MI VAS NEĆEMO PREVARITI! Što je ovo? Što se događa? POKRENIMO HRVATSKU! NOVA SNAGA! RAD I PRAVDA! VOLIM HRVATSKU! Kakve su ovo gluposti, pitate se? Gdje je nestao normalan svijet? Kakve su ovo gluposti umjesto njega!? Gdje sam to ja? POŠTENJE! ISTINA! PRAVDA! DOMOVINA! PLAĆE! RAD! NAROD! NOVAC! PENZIJE! ŽENE! JEDNAKOST! SLOBODA! MIR! POKRET! BORBA! GLASAJ! Pa što ovi viču bez mozga? Što se događa? Okrećete se oko sebe. Ništa vam nije jasno. Još jutros ste…Sunce. A onda…Biljke. Tada se pojavio…Osmijeh. A sada? Još uvijek odzvanja zadnja misao… GLASAJ! GLASAJ! GLASAJ! GLASAJ! GLASAJ! GLASAJ! GLASAJ! Ne možete više izdržati. Želite se vratiti natrag. Dižete vapijući pogled k nebu. Upomoć! Spasite me od gluposti! Pomoć!... Da, dragi Vi, Pisalo je na početku, samo niste gledali... Golubovi su uvijek vani, I spremno čekaju da vam se pokenjaju na glavu.