Priču oko Sunčanog Hvara, jedne od naših najpoznatijih hotelskih kompanija, a na južnom Jadranu definitivno najpoznatije znaju mnogi, bilo da su pratili zbivanja u turizmu, ili u privatizaciji, ili događanja na burzi i trgovanje dionicama, a prije godinu-godinu i pol dana i u slučaju da su samo pratili politička zbivanja u RH. Naime, privatizacija navedene tvrtke trebala je biti provedena nakon prikupljanja ponuda i nakon što su slovenski ulagači (Terme Čatež, Kompas) pokazali značajan interes za kupnju većinskog paketa te tvrtke. Stvari su se počele komplicirati u trenutku kada je trebalo donijeti odluku oko toga kome će biti prodana tvrtka i pod kojim kondicijama. Lobiranja su očito bila jaka na obje strane, a privatizacija ove kompanije doslovce je podijelila vladajuću koaliciju na dva tabora. Da bi stvar ispala još kompliciranija, PIF Pleter kao investicijski fond koji je bio pod upravljanjem varaždinske FIME i koji je imao značajno potraživanje prema HFP-u, ishodovao je privremenu mjeru odnosno zabranu raspolaganja imovinom sudskim putem, tako je da prodaja stala iz nekoliko razloga. Osnova za sudsku zabranu jest ugovor koji je PIF imao sa HFP-om o zamjeni dionica radi nadoknade na koju imaju pravo svi PIF-ovi radi dijela portfelja koji se sastojao od tvrtki koje nisu udovoljavale kriterijima za dodjelu dionica u kuponskoj privatizaciji. Država je, odnosno HFP, bila prema zakonu dužna te dionice tvrtki koje su loše poslovale ili čak u međuvremenu otišle u stečaj, zamijeniti drugim kvalitetnijim dionicama iz svojeg portfelja. Dio tog je riješen, a dio nikada nije jer je bivša vlast, koalicijska, negirala ono što je u vrijeme HDZ-a započeto i ušla u sudske sporove i arbitražu pri HGK radi rješavanja tih sporova. Većinu je izgubila, ali još uvijek nije pristala podmiriti dugovanja, nego je krenula redovnim sudskim parnicama rješavati sporove. Budući da je opet HDZ preuzeo vlast, postoje možda ipak bolje šanse da se to razriješi, a Sunčani je Hvar u cijeloj priči bitan i zato jer će pokazati dobru volju sadašnje Vlade da se možda ipak uhvati u koštac sa navedenim problemom. Kako je Pleter imao ugovor drukčiji od ostalih fondova i prema njemu je točno bilo specificirano dionice 16 tvrtki koje bi trebale, sve pomalo ili pojedine od njih u većim količinama poslužiti kao zamjena za dionice propalih tvrtki za koje je država trebala osigurati zamjenu. Kako je 15 od 16 tvrtki s tog ugovora prodano, a namjera je bila prodati i 16-tu tj. Sunčani Hvar, Pleter je tražio sudsku zabranu radi zaštite svojih interesa jer jedino što je ostalo za zamjenu je trebalo biti prodano. Sada se priča, nakon godinu i pol dana i smjene vlasti opet intenzivirala, jednim dijelom i prije kraja mandata bivše Vlade, a još više nakon izbora, a razlog je slijedeći... Na moguću kupnju Sunčanog Hvara koju je najavio privatni equity fond Quaestus osnovan od strane nekadašnjeg ministra financija i tvorca PDV-a Borislava Škegre, objavljeno lani u listopadu, tržište je reagiralo rastom vrijednosti dionice tog hotelskog društva. Odmah nakon te vijesti cijena joj je porasla s 33 na 39,80 kuna, a počelo se i učestalije trgovati, da bi zadnja cijena na koncu prošloga tjedna dosegnula 46 kuna. Nije riječ ni o osobito visokoj cijeni ni o visokim dnevnim prometima, ali je evidentno da je opet živnuo interes za dionicom hotelske kuće. Zanimljivo će biti gledati rasplet privatizacije ove tvrtke. Hoće li Škegro možda povući u svojoj stranci neke kontakte i zatražiti da u se vrate neke usluge koje je sigurno mnogima učinio kao ministar financija, da bi kupio Sunčani Hvar, teško je reći, a još teže znati, ako toga i bude. Ali da će biti zanimljivo, to sigurno hoće.