Naš čitatelj R.J. imao je prometnu nesreću u Rijeci. Kaže da je vozio glavnom ulicom (na Zametu), a iz sporedne ulice naglo mu je izišlo drugo vozilo. Došlo je do sudara unatoč tomu što je naglo kočio i nastojao ga izbjeći. Oba vozila su teže oštećena. Policija je bila na mjestu nezgode i sačinila izvješće. U svojim kolima imao je suputnicu, koja je zbog naglog kočenja i udarca u vozilo koje mu se iznenada ubacilo na voznu traku, zadobila ozljedu glave, zbog jačeg udarca u okvir vjetrobranskog stakla, a liječnici su utvrdili da je doživjela lakši potres mozga i lom kažiprsta desne ruke. I njegovo vozilo i vozilo krivca za nezgodu imaju obvezno osiguranje od automobilske odgovornosti kod istoga osiguratelja. Prijavio je štetu, osiguratelj je procijenio štetu i sačinio zapisnik o oštećenjima. Nakon popravka podnio je osiguratelju račun popravka, koji je iznosio 15.688,00 kuna. I ozlijeđena suputnica se javila s odštetnim zahtjevom po polici drugoga vozača. Osiguratelj je, medjutim, njemu odbio 30 % od iznosa računa, jer da je, vozeći brzinom od 70 km umjesto dozvoljenih 50 km i sam suodgovoran za štetu. I ozlijedjena suputnica je dobila pismo u kojem joj osiguratelj kaže da " još nije završeno liječenje i, prema tomu, ne može se utvrditi odšteta ", ali konstatira da njegova odgovornost postoji samo " 70 %, jer da je i ozlijedjena suodgovorna za pretrpljenu ozljedu 30 %, pošto nije bila vezana sigurnosnim pojasom". Da li je osiguratelj u pravu? Kako postupiti? Pristati na prijedlog osiguratelja ili se upustiti u sudski spor? Naravno, odluku o tome kako postupiti donijet će sami oštećeni. No, prije takve odluke dobro je pogledati što kažu propisi. Na ovaj slučaj primjenjuju se odredbe Zakona o osiguranju. Prema čl. 1072., u slučaju sudara dva ili više motornih vozila," svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni dogadjaj ".No, ako "postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugome za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje". Činjenica da je naš čitatelj vozio brzinom većom od dopuštene, ako je u uzročnoj vezi s nastankom štete (dakle, ako bi šteta da je vozio dozvoljenom brzinom bila manja ili bi bila izbjegnuta), može biti razlog za umanjenje naknade u onom omjeru u kojem je sam čitatelj doprinio nastanku nezgode. Da li je to 30%, ili neki drugi omjer, stvar je konkretnog slučaj. Čini se da je osiguratelj, ocjenjujući konkretni slučaj u skladu sa sudskom praksom u prijašnjim slučajevima, ispravno postupio. Nepoštivanje znaka "prednost prolaza" veći je prekršaj i bliži uzrok nastanku štete od prekršaja vožnje nedozvoljenom brzinom. Stoga je i znatno veći udjel krivnje i odgovornosti drugoga vozača. Ipak, nepoštivanje propisa o dozvoljenoj brzini ne smije se zanemariti u ocjeni da li je i naš čitatelj suodgovoran za nastanak prometne nezgode i štete. Što se pak tiče ozlijedjene suputnice, sigurno je da mora završiti liječenje kako bi se utvrdila nastala šteta i odredila naknada. To što nije bila vezana sigurnosnim pojasom doista može biti razlog umanjenju naknade, jer u čl. 1067. st. 3. Zakona o obveznim odnosima lijepo stoji: "Vlasnik se oslobađja odgovornosti djelomično, ako je oštećenik djelomično doprinio nastanku štete". Odredbu o obveznom vezanju sigurnosnim pojasom zakonodavac nije donio zbog formalnosti, već zbog toga što je doista dokazano da vezivanje sigurnosnim pojasom može spriječiti ili umanjiti nastanak povreda kod (su)putnika u vozilu. Svojim propustom, oštećena je zasigurno sama doprinijela nastanku vlastite štete, što se kod odmjeravanja naknade mora uzeti u obzir. O postotku vlasitog doprinosa može se diskutirati, ali listajući po odlukama sudova čini se da je osiguratelj i kod suputnice postupio ispravno.