Kada se vozite našim autocestama, ne možete, a da im se ne divite. I ne možete ne čuditi se što uz njih ništa nije obrađeno. Zar ovi ljudi žive od naplate cestarina? Jedu li cestovne kartice? Cinik bi rekao: Ne još
Zbog suše je proglašena elementarna nepogoda u Istarskoj, Osječko-baranjskoj, Vukovarsko-srijemskoj i Virovitičko-podravskoj županiji. Očekuje se da će ju proglasiti i Brodsko-posavska županija.
Što je suša, pitate se? Je li se to moglo spriječiti? Da, moglo se. Da se recimo, umjesto u autoceste, ulagalo u navodnjavanje.
Sjećam se, kad sam bio na Kreti, da sam bio zapanjen količinom maslina koje su ondje zasađene. Ono što me još više iznenadilo je da do svake masline vodu dovodi posebna mala cjevčica koja se odvaja od veće cjevčice, koja se, pak, odvaja od velike, debele, crne cijevi. A takve cijevi presijecaju čitav otok. Slično kao i njihove ceste. Koje su, za razliku od sustava navodnjavanja, katastrofalne.
Glavna cesta koja spaja istok i zapad otoka uopće nema bijelu liniju po sredini. A to je nekakva cesta gdje nisam bio ustanovio ima li jednu ili dvije trake za vožnju. Nekad auti voze po dva u traci, nekad samo jedan. Ovisi, valjda, tko je koliko agresivan. U paničnoj prvoj vožnji cestom, više sam pažnje obraćao na to tko je iza mene, nego tko je ispred ili bočno od mene. No, ipak sam uspio vidjeti nebrojene nasade maslina. Koji su se zelenili na inače žutim i suhim livadama uzavrele Krete.
I ovdje su ovo ljeto polja suha i jalova. No, za razliku od livada na grčkom otoku, ovdje nisam vidio da se išta zeleni. Upravo sam se vratio iz Istre. Sva je žuta. Šume su prepune stabala s osušenim lišćem. Kao da sam usred jeseni. Preko polja nisam vidio nikakve dugačke cijevi. Samo gomile osušenog povrća. No, s druge strane, ceste su ravne. Prohodne. Lijepo ocrtane.
Kada se vozite našim autocestama, ne možete, a da im se ne divite. I ne možete ne čuditi se što uz njih ništa nije obrađeno. Zar ovi ljudi žive od naplate cestarina? Jedu li cestovne kartice? Cinik bi rekao: Ne još. Ali, to je svakako plan. Plus radno vrijeme kao naplatničar parkiranja. To je naša nafta.
Ceste imamo i preko njih ćemo u našu zemlju, bogatu plodnim tlom i vodom, uvoziti hranu iz, na primjer, pustinjskog Izraela. To je bolje nego voziti traktor ili kombajn.
Milan Antolović, pročelnik odjela za poljoprivredu u Istarskoj županiji, prestrašio se na sam spomen eventualnog zabranjivanja uvoza hrane. U Glasu Istre od 14.8.2012. izjavio je: „Ne daj Bože da se zabrani uvoz jer bi Hrvati ostali gladni u roku od deset dana.“ Eto, na to smo spali. Ovisni o stranim kreditima, stranoj struji, nafti i plinu i stranoj hrani. Ceste su još uvijek naše. Ali, razmišlja se o davanju cesta u koncesiju. Kako bi se zaradilo nešto love. Za krumpire.
- Ajme meni, 'oće kiša? Propao mi sav urod.
- Pusti to. Mi imamo curu koja može jako daleko baciti disk. I dečka koji odlično gađa glinene golubove.
Hrvatski olimpijski odbor za sudjelovanje na Olimpijskim igrama potrošio je oko 37 milijuna kuna. A za sljedeće igre potrošit će još i više. Jer, sport je važan. A, je li hrana važna?
Zbog suše se najavljuju poskupljenja hrane. Jer, trebat ćemo još više uvoziti. Hoće li sljedeće godine opet biti suše? Ili neće biti suše? To su pitanja koja vlast treba uzeti u obzir puno više nego procjenjivanje iznosa rasta ili pada BDP-a. Izgleda da nam on uvelike ovisi o pomoći s neba. Hoće li se u Hrvatskoj živjeti dobro, pitanje je za ljude iz vremenske prognoze. To je pitanje koje su na Kreti, bar što se maslina tiče, odavno zaobišli.
