Mrzim sušu. Sve bilje je žuto i nikakvo. Bezvodno. Pa, usudim se reći i prazno. U našim krajevima trajala je gotovo mjesec dana. U njihovim, čak i duže. Proglašeno je stanje elementarne nepogode. Propali su brojni poljoprivredni urodi. Smanjen je doprinos po hektaru za gotovo 30%. Posvuda izbijaju požari. Gori sve, od guste borove šume, do makije i niskog raslinja. Ozonske rupe iznad Mediterana. Veliki natpis u novinama: "Ne izlažite se suncu duže od 15 minuta". Počela je apokalipsa. Sudeći po javnim glasilima, doista je i bila počela. No, sudeći po građanima, živimo u sasvim normalnim vremenima. Dok sam u autobusu čitao neke novine, koje su izvještavale o usahnulom kukuruzu u, inače našoj prebogatoj žitnici, razmišljao sam o nedostatku vode u svijetu. Brojni su žedni. Podigao sam glavu, kako bih predahnuo, i bacio pogled van. Naš dragi sugrađanin pere svoga limenog ljubimca. Nije čisti funkcionalista, nego voli da mu je auto i čist. Obilno zalijeva nasapunanu zvijer. Ne smije ostati niti jedna flekica. Niti jedno govno od galeba, toliko često na kvarnerskim haubama. Ali, nemojte pomisliti da se ja, poput kakve prosječne pseuodo ekološki obrazovane i osviještene, pa čak i zeleno prosvijećene kućanice, nad time zgražavam i križam. Da pištim već standardizirani prigovor tipa:"Ma vidi ti njega, troši vodu na auto, a drugdje je suša!". Da, to je samo varijacija na drugu, dobro nam znanu, otrcanu frazu:"Kako možeš bacati hranu kada su drugdje (tu se ubacuje, po osobnim prohtjevima, kraj poznat po slikama mršave djece, najčešće se kaže Afrika) ljudi gladni.". Čovjek troši vodu na auto. Da... I? "Tuširajte se, nemojte se kupati u kadi." To isto znaju reći. Tako štedite vodu. Ili, a ovaj je stvarno dobar: "Dok perete zube, zatvorite vodu, ne dopustite da nepotrebno teče.". Tako ćete uštedjeti pitku vodu, koja će biti dobro, i pametno zbrinuta za neku industriju papira npr.. Za svakodnevno pranje ulica. Pomislite samo, koliko se pitke vode potroši za ispiranje WC školjke, svaki put kada se u nju obavi nužda. Ide mama na ve-ce, pa tata, onda brat, pa sestra. Nakon svakoga tihog i diskretnog šššššššš, ide bučni i otkrivajući ŠŠŠŠŠŠŠ. Zar ne bi bilo mudro i racionalno, da veliki Š bude samo jednom dnevno. Navečer, prije sna. Da se oko školjke, tog hrama sranja, okupi cijela obitelj, svi uredno počešljani i spremni, i da pater familias ritualno i značajno povlači uzicu. Te tako, istovremeno simbolički i stvarno, ispere svu nečistoću obitelji nakupljenu tijekom dana. To bi uveliko pridonijelo porastu ekološke svijesti građana, a da ne spominjem i efekte koje takvo jedno obiteljsko okupljanje (kakvo se ostvaruje samo u vrijeme ručka i utakmica kada igra Hrvatska) ima na psihološko zdravlje pojedinca. Naravno, ako podnosite grupni zadah. Vodu pijte, i u njoj uživajte dok je ima. Budite hidro-hedonisti. Kupajte se. Prskajte. Špricajte. Zalijevajte vrtove. Perite automobile. Četkajte zube u miru, uz šum. Povlačite vodu nakon svakog sranja. Perite noge. Umivajte se. Prolijevajte prolaznike. Radite vodene balone. To je jedno od posljednjih, relativno jeftinih zadovoljstava koje si možete priuštiti. Ne razmišljajte o posljedicama. Što ovaj tu piše, pitate se? Zar je poludio? Kakve su to sad parole? Pro-akvatične? Na što on to mene nagovara? Sva sreća, izgleda da je ova, i ovakva, do sada nezapamćena suša, završila. Ili, da bude provokativnije: svršila. Ako, ništa drugo, onda nam je bar more toplo, zagrijano do sasvim lijepih temperaturica. Nekome je propao usjev. Ništa zato. Će' narast opet sljedeće godine. Ako i tada ne bude problema. Ionako ćemo ubrzo uvoziti stranu, jeftiniju hranu. Hranu koja se navodnjava. P.S. pozdrav Borivoju na raskršću: dobro jutro!