U jednim novinama gledam plaćenu reklamu. Čitava stranica tiskana je kako bi građanima objasnila zašto će im biti bolje u EU. A reklama - kao reklama. Bolje pravosuđe, bolji uvjeti rada, bolje obrazovanje, zelenije šume i čišće more


Sretni su ovi na vlasti. Ispunjen im je cilj i dugogodišnji san. Ostvareni su rezultati mukotrpnih napora. Hrvatska je na kraju svoga EU puta.
-    Zar mi već nismo u EU?
-    Kako?
-    Pa na svim našim zgradama ministarstava i državnih ureda već odavno vise zastave Unije.
-    A, ne, to je tek tako. Da se zna da tamo težimo.
-    Znači, kao neka motivacija? Mrkva i batina?
-    Mrkva.
-    Da vidimo kako će lijepo biti kada jednom uđemo?
-    I ljepše!
-    A što je batina?
-    Batina je ovo gdje smo sada. Batina su hrvatske zastave na zgradama ministarstava i državnih ureda.
-    A kada uđemo? Hoće li se nešto promijeniti?
-    Apsolutno ništa. Osim što će tada zastave tamo biti s razlogom.
-    Naše ili njihove?
-    I naše i njihove. Mi  i naše  ćemo biti u Uniji, s njihovima.

Ponosna premijerka. A onda i ponosni ovi oko nje. Jer su plaćeni. U jednim novinama gledam plaćenu reklamu. Čitava stranica tiskana je kako bi građanima objasnila zašto će im biti bolje u EU. Jer im to, očito, nije jasno.

A reklama - kao reklama. Bolje pravosuđe, bolji uvjeti rada, bolje obrazovanje, zelenije šume i čišće more. Sve kad i ako uđemo.
A ako ne uđemo?  Hoćemo li tada imati korupciju, neznanje, robovlasništvo i uništenu prirodu?
Jer, tako to izgleda na tom jeftinom komadu papira. Ukoliko je tako, tko će za to biti zaslužan? Ili je zaslužan? Vlast? Sami Hrvati?

Ako je cilj imati bolje pravosuđe, bolje uvjete rada, bolje obrazovanje, zelenije šume i čišće more, zašto se na tome ne radi? Zato jer to vladajući ne mogu napraviti? Jer sami to ne možemo? A zašto bi to netko drugi napravio za nas? Jer su dobri i plemeniti?

S drugih plakata vidim Papu u očinskoj pozi. Dolazi među Hrvate dati ono što čak ni Unija ne može ponuditi. Mir, čistoću duha, krepost.
Opet… Ako je to ono što im treba, zašto to ne učine sami? Zašto moraju izdvajati i plaćati smještaj i hranu čovjeku obučenom kao rimski imperator? Da im govori. Mir. Mir. Mir.

Odlično je što se otvaramo, što ulazimo u integracije i što imamo gostovanja. No, nešto je u načelu trulo i neprirodno. Čini mi se da je sve to nekako nametnuto, da to ne dolazi od ljudi, da se ovdje nije dogodila nikakva korjenita promjena. Na prezaduženo i nesigurno tijelo i preko oronulog lica navlači se novi kostim i stavlja svježa šminka. Dok se opet ne zatvori neki general ili organizira kakav prosvjed pa se sve to zgrne i zbaci, te urlikne praiskonski čovjek.

Sada sija sunce i sve je  lijepo i umjetno, pod paskom policije i upravljačem medija.  Sve funkcionira. Kao na svečanoj fotografiji. Jedan zamrznuti trenutak kada su se svi skupili i rekli: Smiješak.