Da ne bude zabune, u naslovu je termin “sve na crveno” preuzet iz terminologije ruleta, ali u suštini znači ulaganje kapitala samo u jednu dionicu umjesto disperziranja u više dionica, ali u manjim iznosima. Naime, svi burzovni savjetnici svojim klijentima, ali i literatura na tu temu uglavnom preporučuju ulagačima da u svoj portfelj kupe 5, 10 ili više dionica kako bi diverzificirali ulaganja i povećali sigurnost uloženog kapitala. Međutim, prema pisanju po nekim medijima posljednja istraživanja pokazuju da najveći prinos ostvaruju investitori koji posjeduju samo jednu ili dvije dionice. Iako bi se prema istraživanjima moglo učiniti da se isplati napustiti princip disperziranog ulaganja, takva će taktika na kraju ipak prije donijeti niži prinos jer u cijeloj priči ne uzima u obzir faktor rizika. Naime, kupnjom jedne dionice se portfelj stavlja u situaciju "sve ili ništa" koji daje izvrsne rezultate kad "pogodimo", ali jedna greška vrlo vjerojatno postaje kobna, možda i sudbonosna za kapital ulagača, a možda i njegov daljnji investicijski razvoj kao ulagača koji aktivno upravlja svojim novcem. Upravo zato je diverzificirani portfelj glavni alat u borbi protiv rizika. Iako najnovija istraživanja govore u prilog koncentriranju na samo jednu ili dvije dionice, a najveći prinos su ostvarili investitori koji posjeduju samo jednu dionicu jer su oni zaradili od 0,8 do čak 4,8 posto više od većine investitora s disperziranim portfeljem, ti podaci, ne otkrivaju u potpunosti pravu istinu. Naime, iako vlasnici jedne dionice puno zarađuju, oni i gube više od onih s disperziranim portfeljem jer upravo sretnici u posjedu tih dionica donose prividnu prednost investitorima sa samo jednom dionicom budući da se mjeri zarađivanje u nekom trenutku, ali ne i gubitak koji se dogodi kod onih koji imaju jednu dionicu, a nisu ostvarili vrhunsku zaradu nego gubitak. S druge strane treba uzeti u obzir i činjenicu da vlasnici disperziranog portfelja imaju veću vjerojatnost da uhvate ponekad i ekstraprofit one jedne dionice koja je i vlasniku nedisperziranog prortfelja(sa samo jednom dionicom) dala veliki prinos, ali taj prinos u ukupnom rezultatu disperziranog porfelja ne daje toliki povrat na uloženo (ali niti gubitak) kao u portfelju s jednom dionicom gdje je to daleko izraženije, ali isto toliko i rizičnije. Neki teoretičari zato preporučuju da prvo treba oko 90 posto portfelja uložiti u investicijski fond koji posjeduje veliki broj različitih dionica, što garantira određenu sigurnost ili jako disperzirati vlastiti portfelj umjesto toga, a zatim 10 posto sredstava uložiti u jednu dionicu za koju očekujemo da bude ona koja će donijeti ekstrazaradu.