Kako vrijeme od samostalnosti ove države odmiče, sve mi se više čini da sudjelujem u izvedbi kakve masovne kazališne predstave. Crne komedije. Tragikomedije. A možda i jedne iz teatra apsurda. Četiri milijuna glumaca izvodi jednu veliku komediju u kojoj su svi istovremeno i glumci i publika


Imao sam tu sreću da neko vrijeme nisam pratio što se događa u hrvatskom javnom prostoru. Ne predugo, možda tjedan dana. A onda sam se opet ukopčao u hrvatsku stvarnost.

I što me tamo dočekalo?

Kako vrijeme od samostalnosti ove države odmiče, sve mi se više čini da sudjelujem u izvedbi kakve masovne kazališne predstave. Crne komedije. Tragikomedije. A možda i jedne iz teatra apsurda. Četiri milijuna glumaca izvodi jednu veliku komediju u kojoj su svi istovremeno i glumci i publika.

Izdvojio bih samo nekoliko vijesti potpuno oprečnih s nečim što bi trebalo biti opće prihvaćeno, normalno ili čak i logično. Ovog zadnjeg sam se odrekao vrlo rano.

Prvo, jedan svećenik, franjevac, iz reda koji zagovara siromaštvo, prevario je svoju crkvu, uzeo novac i pobjegao u nepoznatom smjeru. To je jako zgrozilo javnost. I crkvu. Sama po sebi kontradikcija -svećenik koji krade, bila je podstavljena i punjena s gomilom manjih, gotovo nezamjetljivih informacija. Primjerice, i prije no je pobjegao, volio je skupe aute, lijepe žene i skupa odijela. Je li to netko u toj crkvi mogao i ranije primijetiti? Je li netko mogao nešto reći?

Naravno, ne želim se ovdje praviti naivan. Dobro znam i, nažalost, previše puta sam se osvjedočio kako stvari stoje. Ali, ipak. Takve preočite iskaze svega što se kosi sa zdravim razumom i dalje mi je zabavno komentirati. Nažalost, u ovih 10-ak, godina za vrijeme kojih pratim, analiziram i komentiram stanje na našoj „sceni“, jedino što mogu zaključiti je da se vrlo malo stvari promijenilo. Čak se ponekad i osjećam kao kakav tvrdoglavi učenik, koji i nakon 10 godina školovanja u teatru apsurda, još uvijek primjećuje da tu neke stvari ne štimaju. Doista, škola se svojski trudi da nas nauči da je nelogično logično, a logično - nelogično. Mnogo građana je odustalo jer „nema smisla“, neki više ništa ni ne prate, jer je „gradivo postalo preteško“, a neki odavno markiraju, jer imaju pametnijeg posla. Oni koji još prate, a takvih je sve manje, gotovo svakodnevno u glave dobivaju nove doze gluposti, koje bi u konačnici trebale potpuno zamijeniti njihovu bijelu i sivu tvar.

Da oni koji misle drugačije ne bi radili probleme sustavu koji se nameće kao ispravan, brinu se policija i tajne službe. Policija je tu da se bavi tekućim problemima, da štiti uzorne i pristojne građane od iskvarenih lopova, prevaranata, ubojica i sličnih. A tajne službe čuvaju državni poredak i ne dopuštaju da kakva važna informacija procuri, ili obrnuto, da kakva kriva uđe u sustav.


I onda, potpuno neočekivano, ili potpuno očekivano, ovisi kako vam je mozak kalibriran, u medijima objave vijest da surađuju kriminalci i policija. A kada se takvi udruže, to može ići na štetu samo jednog sloja građana. Onih koji nisu ni policajci ni kriminalci. Oni ostali. Svi ostali.

Vrsta suradnje je odavanje tajnih informacija iz tajnih službi. I tu dolazimo do još jedne nelogičnosti. Tajne službe, koje prikupljaju informacija koje su tajne, procurile su toliko snažno da su gotovo postale svoja suprotnost. Da su postale javne informacije. Ako cure tajne, znači li to da služba nije tajna? Ili ima toliko tajni, pa  se prekrcala tajnama te je počela propuštati? Zbilja, imamo li previše tajni? Mi još uvijek ne znamo tko je sve bio u domovinskom ratu. 

Navodno 500.000 ljudi. Ali, kojih, kada, koliko.? To je tajna. Koja će ubrzo postati javna. Možda bi ubrzo trebali promijeniti definicije riječi tajna. Kao i riječi franjevac. I kriminalac. I policajac. I to bi trebalo reći ljudima kada prelaze granicu. Kao što se govorilo da se na ulazu u Sloveniju treba obavezno paliti svjetlo jer se naplaćuju kazne.

Dragi građani, kada pređete ovu imaginarnu liniju, prestaju vrijediti definiciju vama dobro poznatih pojmova. No, ne trebate zbog toga kupovati rječnik. Preobrazba je jednostavna. Riječi samo prebacite u njihovo suprotno značenje. Na primjer, crno postaje bijelo.  Dobro postaje zlo. Jasno? Svećenik je lopov. Lopov je policajac.  Policajac je izdajica. A izdajica je pravednik. Razumijete?  Dobro došli i osjećajte se kao kod kuće! Samo obrnuto.