„Pokušavali su mirno osigurati postavljanje ploča, a to očito nekima nije svetinja“. Čitam njegov citat i razmišljam si… Svetinja? Zašto bi ploča sa natpisom „Ured državne uprave“ bila svetinja?
Ovih dana iz središnjice došao nalog da se narodu konačno daju ploče. Dosta
je bilo života u kojemu se krši zakon. A zakon nalaže da ploče moraju biti
tamo. I tako došla delegacija. U pratnji stražara. I nosili kovčeg. A u kovčegu ploče sa natpisima: Porezna uprava, Policijska postaja, Ured državne uprave,
Matični ured, Upravni odjel za prostorno uređenje…
Ploče su svečano stavili na zidove institucija. I stali u počasnu stražu.
Međutim, narod, koji se još uvijek sjeća određenih stvari, prkosno je ustao,
razgrnuo stražare i razbio ploče.
Predstavnik središnjice začuđeno se počešao po glavi. Zašto?
„Zaista smo vjerovali svima da će poštivati uniformu hrvatskog policajca i
da će poštivati instituciju za koju su se, kako kažu, borili“, izjavio je, pa dodao
njihovu obranu: „Pokušavali su mirno osigurati postavljanje ploča, a to očito
nekima nije svetinja“.
Čitam njegov citat i razmišljam si… Svetinja? Zašto bi ploča sa natpisom
„Ured državne uprave“ bila svetinja? Kome je ona svetinja? Jedine ploče za koje
sam ja čuo, a da bi se mogle zvati svete su…
„Mojsije se popne na brdo Sinaj i od Boga primi dvije kamene ploče na
kojima je bilo napisano Deset zapovijedi. Deset zapovjedi naglašavaju
isključivu odanost Jahvi, dok zabranjuje druge bogove, obožavanja likova i
uzimanja Božje svetog imena na nedostojan način.“
Mojsije?
I zbilja, čitajući dalje Bibliju, pronalazio sam sve više i više sličnosti
sa ovom svetom situacijom. Kada je Mojsije vidio da narod ne poštuje zakone,
naljutio se i sve porazbijao. „Vrativši se, Mojsije se razjari na njihova
idolopoklonstva, razbi kamene ploče i uništi zlatno tele… Poslije se opet vrati
na Sinaj i od Boga dobije nove ploče.“
Svemogućem Bogu očito nije bilo teško ponavljati postupak. Ako netko iz
njegovog stada razbije svete ploče, Bog će poslati nove. Nije problem. A
ponavljati će onoliko puta koliko to bude potrebno. Kao što to radi i naša središnjica.
„Svi koji budu uništavali imovinu bit će kažnjeni i od njih će se naplatiti
šteta. Ponavljat ćemo to onoliko puta koliko to bude potrebno.“
Kada sam primijetio toliko sličnosti između nečega što se dogodilo u svetom
spisu i nečega što se događa upravo sada, polako mi je sinuo. Bog i Hrvati…
Možda ima nečega u tome. Možda će ovo što se dešava biti zapisano u nekoj novoj
Bibliji. „Svi koji budu uništavali imovinu bit će kažnjeni i od njih će se
naplatiti šteta. Ponavljat ćemo to onoliko puta koliko to bude potrebno.“ Na
drugo čitanje, čovjek ne može a da se ne zamisli. Ima tu neke mudrosti, Dragi
Vi… Ili: „Svatko ima pravo na prosvjed, ali to pravo treba ostvarivati na
legalan način.“ Ima tu nečega. I to ne samo nečega. U Bibliji sam pronašao rješenje
za naše probleme!!
„..načini im Mojsije Kovčeg Saveza, iznutra i izvana zlatom okovan, uz koji
su stražarila dva zlatna kerubina, a u njemu se čuvahu ploče…“
Kada se ovaj drevni tekst primijeni na našu situaciju, sve postaje kristalno jasno. Ploče treba postaviti pod nekakvu zaštitu. I pred njih staviti stražare. Dio rješenja središnjica je već uvela. Policajce koji čuvaju ploče. Ali to je samo djelomično. Ploče treba zatvoriti u nekakav sanduk. Da ih nitko ne može vidjeti. A sanduk staviti pod strogi nadzor. Tako se mogu zadovoljiti obje sile. I ona svjetovna i ona sveta. I narod i središnjica. Ploče su tu. I ploče postoje. Tiskane su i na njima piše sve što treba pisati. A opet, ploče se ne vide. Pa se nitko ne treba uzrujavati. A ukoliko bi netko pomislio na uništavanje-to bi bilo nemoguće. Hvala onom na visini. Bio je mudar. Aleluja.
