Počelo je, dragi Vi. Naši gradski oci su, nakon uspješno obavljena posla, skinuli svoju civilnu odjeću i navukli sjajne zlaćane kostime. Sa lica su odstranili svoje izraze zabrinutosti a navukli onaj tupi, umjetni smiješak. Smiješak koji odražava njihovu unutrašnju borbu. Jedan dio ličnosti im govori: "Zabavljaj se, budi sretan, snimaju te" a drugi, racionalniji, sugerira "Osjećam se kao budala". Kako samo promoviraju taj karneval. O njemu govore da je najveći, da je najljepši, da je najluđi, najšareniji. I govore da su oni to omogućili. Karneval to možda i je, ali sigurno ne zbog njih. Jer, dragi Vi, zar zbilja vjerujete da su ovi iz grada uspjeli napraviti nešto kako valja? Nakon Fenixve-a, WTC-a, popločavanja Korza i da ne nabrajam dalje (a dalje itekako ima, i to vrlo dobro znate) oni se usuđuju pjevati i puhati u one trake što se odrolaju i čudno zvuče kada pušeš. I govore kako su osigurali super šator (oduzevši građanima još jedno parkiralište) i osigurali predivnu zabavu za svih. Pitam se, zašto oni nisu u šatoru, kojeg su tako predivno osigurali svojim građanima? Ne, dragi Vi, oni su sebi organizirali balove i to na mnogo "zanimljivijim mjestima". Od caffe bara Filodramatica na Korzu, do bala u Guvernerovoj palači. Tamo se maskiraju i uživaju u maškarama na svoj način. Probajte se, dragi Vi, građani Rijeke, maskirati u klauna i radosno otići u Guvernerovu palaču. I reći da je zabava plaćena vašim novcem i da imate pravo ući. Nema šanse-nemate pozivnicu. No, imaju je gradski oci i njihovi prijatelji, koji jednako radosno vaš novac troše. A sigurno ne jedu kobasice i ćevapčiće i ne toče pivu, kao što se toči u šatoru, već jedu birana jela sa švedskog stola, a uživaju u biranim, gradonačelničkim vinima. To bi se još nekako toleriralo da živimo u 18. stoljeću i da smo kmetovi koji kopaju krumpir, a oni uzvišeni kraljevi i plemići koji se ne žele miješati sa smrdljivim i prostim pukom, ali danas… No, usprkos tome, gradska vlast kao da je to zaboravila. Ili nikad nije niti znala. No, glavno da je vama dobro, dragi Vi. A onima kojima nije, tko vas šljivi. Sve je to zbog višeg cilja, dragi Vi. Oni kažu, zbog turizma. Rijeka će postati turistički grad. Nova Venecija ili Rio. Tako oni kažu. No, jedini turisti koje sam ja vidio u gradu bili su američki mornari čiji je brod ovdje pristao. A i oni su većinu svoga vremena provodili u McDonaldsu, jer i gdje bi drugdje? Za kupanje u Bazenu Fenixve bilo je prerano, a za slobodno penjanje na Mount WTC nisu uzeli opremu. No, unatoč tome što Ameri nisu imali gdje, gradski oci se pripremaju za doček užasnog, nevjerojatnog broja turista. Mene je, dragi Vi, iskreno strah da nas ta horda ljudi željnih zabave jednostavno ne pregazi. Oni očekuju veliki prihod i puno novaca od te horde turista. Novac koji bi opravdao i nadmašio sredstva uložena u organizaciju tog spektakla. Oni koji dođu, doći će eventualno pogledati povorku. A onda doma. U gradu će potrošiti nekoliko kuna za sendvič i možda će popiti sok. Ja ne znam za što drugo bi uopće mogli i dati novac. Da, možda za skuplju cvikalicu. Ili za pauka. Nakon što ludnica prođe i ljudi se ismiju autoritetima na alegorijskim kolima, u gradu se stvari vraćaju na svoje. A to nije tako blistavo. Potrošeno je brdo novca za niš'. Grad je potrošio novac kako bi zabavio svoje građane. Tj. kako bi im misli odvratio sa pravih problema. Karneval je samo vrhunac blistavog ledenog brijega zavaravanja građana. Na sličan način su nas pokušali zabljesnuti novim fontanama ispred Riječke banke. Koliko su uspjeli, upitno je. I na sličan način nam pažnju pokušavaju okupirati famoznim pripremama za Mediteranske igre. Gradski oci više pričaju o tim Mediteranskim igrama nego o svim ostalim stvarima zajedno. Dakako, puno je jednostavnije pričati o fiktivnim problemima nego o stvarnima. I živjeti u maštanjima. Oni rade makete i simulacije (sjetite se novog stadiona-na papiru). Grad je okićen svim tim blještavim i umjetnim šljokicama a ustvari je oronuo, star i ružan. Nažalost. Čak su i ukrasi nad cestama već godinama isti. Sa nebodera padaju dijelovi žbuke. Ruše se krovovi nad Korzom. Žabe krekeću u barama u centru grada. Stari sjede doma i dosađuju se. Mladi se opijaju ispred dućana. A oni plešu na maškaranom balu. Ps. Ja inače nisam pesimist.