U nedjelju je umro David Bowie. Za to smo saznali u ponedjeljak. Kada pogledate njega, i ove naše pretendente na vlast: Karamarko, Grmoja, Petrov i ostali, i usporedite ih – shvatite da nam nema spasa. Mi smo tisućama godina udaljeni od svega. Pa ovdje se razmišlja o ministarstvu demografske obnove. Bore se tko će kontrolirati policiju i obavještajne službe. Kao neka pohvrvaćena verzija Orwellove 1984, u svojim ranim fazama.
Sa druge strane borba za šefa najveće oporbene stranke u kojoj je glavni protukandidat aktualnom šefu tip koji se razbolio od prevelikog stresa dok je kratko radio kao ministar prometa. O ostalim šefovima većih stranaka, te o predstavnicima sindikata neću ni trošiti riječi.
Mladi iz zemlje odlaze, ostali koji ostaju nemaju posla. I još na dan kada ovo pišem, u Rijeci, pada kiša. Znači – sivilo i vlaga. Svijet nastavlja bez njega. Za nekoliko dana opet će zasjati sunce.
Ove face koje će nam se redati ispred lica i koje će pokušavati krojiti svijet kakav oni misle da treba izgledati - preživjeti ćemo ih. Neki će, po zakonu vjerojatnosti u hrvatskoj, završiti u zatvoru. Neki će ostati bez posla nakon nekoliko mjeseci rada. Neki će imati afere. Napraviti nešto za što su mislili da nitko neće znati. Ali će se saznati. I ljudi će biti zgroženi. I ovaj će prvo demantirati, pa opravdavati, na izbjegavati javnost i na kraju, ako pritisak ne popusti - dati ostavku.
- Nisam ja išao na skijanje.
- Nisam ja njoj rekao da je seksi u suknji.
- Nisam ja namjestio posao svom nećaku.
- Nisam ja poklonio crkvi državno zemljište.
- Nisam ja ukrao državni novac.
- Nisam ja njemu namjestio posao.
Korupcije je uvijek bilo i uvijek će je biti. Prvi rimski car, August (uzvišeni), iako je imao gotovo apsolutnu moći, ipak je u svom mandatu dva puta pisao zakone protiv korupcije. I, naravno, nije je uspio iskorijeniti. Što očekivati od ovih naših? Kada bi barem bilo “ništa”. Ali neće biti ništa, oni će htjeti utjecati na demografiju. Kontrolirati žene i njihove odluke o tome hoće li, ili neće, imati djecu. Uvesti porez na imovinu. Na sreću, ljudi prežive sve te reformatore i njihove reforme. Na kraju ostaje glazba. I naziv za mjesec u godini.