Gotovo je. Više nema mjesta na čitavoj planeti na kojoj nema ljudskih ostataka. Nema netaknute prirode. Nema ideala. Ljudi su posvuda. Plastične vrećice su posvuda. Bomboni su posvuda.
Čovjek se s podmornicom spustio na dno Marijanske brazde u Tihom oceanu. Na dubini od 11 kilometara pronašao je plastičnu vrećicu. I omote od bombona.
Pa se ljudi pitaju, pa za to nije trebao ići na dno najdubljeg mjesta na svijetu. To je mogao skupiti i ispred bilo koje osnovne škole.
Gotovo je. Više nema mjesta na čitavoj planeti na kojoj nema ljudskih ostataka. Nema netaknute prirode. Nema ideala. Ljudi su posvuda. Plastične vrećice su posvuda. Bomboni su posvuda.
U kitovima se nalaze gomile plastike. U ribama komadići plastike. U ljudima isto. Snijeg se topi. Ledenjaci se tope. Globalno - u problemima smo. Lokalno – ljudi se ubijaju zbog parkirnog mjesta.
I to nije ništa čudno, ne znaju ljudi koji su bacili vrećicu da će ta ista, nekoliko godina kasnije završiti na najpoznatijem dnu na svijetu. Niti ih je za to briga. To je nečiji drugi problem. Neke komunalne službe.
No, ubrzo će biti potrebno djelovati na nekoj globalnoj razini. Kada su bili svjetski ratovi, cijeli svijet se ujedinio u borbi protiv zajedničkih neprijatelji. Na jednoj ili drugoj strani. Takva masovna mobilizacije je svakako moguća. Pitanje je što će biti ubojstvo Ferdinanda u Sarajevu ili napad na Poljsku za klimu planete zemlje. Nadam se - omot bombona.
