Onda ćemo ih zaposliti nekako, da rade nešto. Savjetovanje, konzalting tako nešto, di nema traga, rekla-kazala. I to ne mi, nego povjerenik, kojeg mi izglasamo
Ministrica gospodarstva je dala ostavku. Jer je narodu dano na uvid kako su vođeni dogovori i pisanje zakona pisanog specijalno za Agrokor. Objavljeni su mailovi njezine prepiske s prijateljima i kolegama. Nitko od njih nije u ministarstvu.
Pa zar u čitavoj Vladi i u svim ministarstvima nije bilo ljudi sposobnih da napišu taj jedan zakon? Kada se ispostavilo da je stvar hitno, okrenuli su se vanjskim suradnicima.
- Alo, treba napisati onaj zakon. Hitno.
- Evo, sada ću ja krenuti raditi sa svojima iz ministarstva.
- Koji dio riječi „hitno“ ti nije jasan?
- Aha, dakle tako. Ok, onda ću uzeti i neke ljude iz drugih ministarstava.
- Ma nikakve ljude iz ministarstava. Rekao sam da mi treba hitno, o danima se radi. Što ovi iz ministarstava mogu napraviti za nekoliko dana?
- Mogu se dogovoriti da imaju sastanak.
- I to je upitno. A meni treba cijeli zakon napisati. Zovi neke ljude iz realnog sektora.
- Ali, ti ljudi koštaju. Ne mogu ih ja sad platiti samo tako. Šta će ljudi reći, zašto ovi u ministarstvu plaću primaju.
- Pa onda nek ti rade za besplatno. Reci da je nacionalni interes. Da je za Hrvatsku.
- Pa čak i oni dobrovoljci koji su se borili za Hrvatsku u ratu sada hoće pare. A to su djeca bila. Kako neće ovi bankari i financijeri lukavi.
- Dobro, reci im da ćemo im platiti kasnije.
- Rekla sam da su lukavi, neće na to nasjest. Nisu to neki ljudi u nepogodi.
- A dobro, onda ćemo ih zaposliti nekako, da rade nešto. Savjetovanje, konzalting tako nešto, di nema traga, rekla-kazala. I to ne mi, nego povjerenik, kojeg mi izglasamo. A za kojeg već znamo tko je, ha ha.
- Tako je šefe, to bi moglo.
Ministrica je pri objavi svoje ostavke rekla da nije ništa kriva. I da će onaj tko je objavio raspravu biti kažnjen. Jer je kod nas kriv onaj tko pokaže.
