Jahve, spominju te u Hrvatskoj.  - Ma što, kad? - Evo, maloprije, na Markovom trgu. Inauguracija. - O Boga im njihovog. Pa tko se usudio?  - Prvo predsjednica Ustavnog suda. A onda buduća predsjednica ponovila za njom.


Predsjednica je u nedjelju svima obećala da će se bri­nuti za njih i da će poštivati Ustav. “Kao hrvatski državni poglavar držat ću se Ustava i zakona, brinuti se za poštovanje ustavnopravnog po­ret­ka Republike Hrvatske, bdjeti nad urednim i pravednim djelovanjem svih tijela državne vlasti, čuvati neza­visnost, opstojnost i jedinstvenost države Hr­vat­ske…“ A onda se, u zadnjoj re­če­ni­ci, pozvala i na po­moć:  “...Ta­ko mi Bog pomogao!“ 

- Jahve, spominju te u Hr­vatskoj. 
- Ma što, kad? 
- Evo, maloprije, na Mar­kovom trgu. Inauguracija. 
- O Boga im njihovog. Pa tko se usudio? 
- Prvo predsjednica Us­tavnog suda. A onda buduća predsjednica ponovila za njom.
- A lijepo sam im rekao. Još prije tri tisuće godina: “Ne uzimaj uzalud imena Gos­poda, Boga svoga, jer Gospod ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.“ 
- Valjda misle da nije uza­lud. 
- Ma, što oni znaju. I još! Još mi to na nedjelju rade. A dobro znaju da se tada od­maram.
- Valjda misle da je bitno. 
- A dobro, što hoće oni? Što im je to toliko bitno? 
- Rekla je predsjednica: “Hr­vatska će biti bogata zemlja, jer ne postoji nijedan razlog da to ne bude.“
- Ha, nijedan razlog. To oni misle. I što, sad hoće da im pomognem da budu bo­gata zemlja?
- A valjda hoće. 
- Pa da nema razloga on­da bi već odavno bili bogati. Neka pogledaju što su sve radili ove godine, pa će pro­naći dovoljno razloga. 
- Ali nova predsjednica ne želi gledati u prošlost. Ona želi gledati u bu­duć­nost. 
- Vidim, čita se Aristote­lova retorika. Može ona gledati gdje želi, bitna je pozicija s koje se gleda. A razlog zašto neće biti bogata zem­lja, bez obzira na sve njene razloge, je to što su je ovi iz njene stranke opljačkali. 
- Tu Bože, ti nastupaš.
- Kakve ja imam veze sa svim tim?? Zato sam im i dao slobodnu volju da me ne gnjave. I još im, povrh toga, to i zabranio. 
- Bog i bogat. Isti je korijen. 
- Da, ali ja nemam veze s tim. 
- A reci im tamo. Oni sa­da dole pjevaju i sviraju. Mi­sle da ćeš im pomoći. Ob­jasni im. Prosvijetli ih.     
- Ajde, razgrnut ću malo oblake i poslat sunca da im osvijetlim glave, pa da shvate da griješe. Čiribu-čiriba. Ka­ko je sada? 
- Još gore. Sada misle da si im dao znak. Mašu zastavama i veseli su. 
- Odustajem.