Nedavno je opet aktualizirana tema "graničnog spora" između Hrvatske i Slovenije. I opet su se, kao toliko puta do sada, javili razni ljudi koji o tome(a i o mnogim drugim stvarima) imaju neko svoje mišljenje. Jedan od takvih glavonja čak je izjavio da bi se u cijelu situaciju trebala uključiti i vojska. A koliko je situacija ustvari kritična? Uopće nije. Jer da jest, nešto bi se poduzelo u svezi s tim. Primjer je ova najnovija afera sa Opatijskim hotelima. Vlada je, čim je stvar postala nešto ozbiljnija, povukla odluku. Eh, kada bi se sve stvari u Hrvatskoj rješavale toliko brzo koliko se brzo usklađuju cijene nafte sa cijenama na svjetskom tržištu… Ali nafta je crno zlato, (sa naglaskom na zlato) a ovo što se prodaje nama je... što je to, dragi Vi? Pogledajte malo ove naslove: «Novi incident u Piranskom zaljevu», 14.08.2002. «Dvije slovenske ribarice uhvaćene u krivolovu kod Premanture!», 12.3.2003. «Istarski ribari: To više nećemo trpjeti!», 6.10.2004. «Slovenska policija u hrvatskom moru», 21.7.2005. Poskidao sam ih iz hrvatskih novina, kao što možete vidjeti - u intervalima od jedne godine. Da sam kojim slučajem bio površan i uz naslove "zaboravio" ukucati i datume, vrlo lako bi mogli povjerovati da je sve vrlo aktualno. Stara vijest, dragi Vi… Bolja je od nikakve vijesti. Živimo u još jednoj novoj godini. Granice još uvijek postoje. Slovenci su još uvijek susjedi. Političari moraju nešto pričati, novine moraju nešto pisati, a ljudi se moraju zbog nečega živcirati. Pogledajmo što se u seriji naslova «Slučaj Slovenija» nudi za godinu u kojoj se trenutno nalazimo. Sezona ljeto/jesen 2005.: «Pred Piran poslati ratnu mornaricu!», 28.8.2005. Kada bi pročitali samo ovaj zadnji naslov, bez da ste se konzultirali sa poviješću, povjerovali biste da je na pomolu novi hrvatski rat. A to je ustvari samo prdac iz političarevih usta. Malo zasmrdi, svi se uzbude i začepe noseve, kratko negoduju, a onda se smrad rasprši po zraku. I narod opet diše kao da se ništa nije dogodilo. Jedino je žalosno što možemo biti sigurni da će prdaca biti još. Naime, političari se hrane isključivo grahom. Kad otvore usta, počinje akcija: Izvlače se teritorijalne karte. Iscrtavanju se linije razgraničenja. Objavljuju se objašnjenja stručnih pojmova. Daju se izjave za medije. Što žešće izjave – to veća vjerojatnost da će se pojaviti na naslovnicama. A što se više pojavljuju na naslovnicama – to veća popularnost. Što veća popularnost – to više glasova. Što više glasova – to više PARA! Neki osjetljiviji građani koji vole svoju zemlju (a ne vole susjedovu) iz ormara izvlače stare ofarbane krpe i vješaju ih na krovove kuća. Neki ih čak i ljube. Na licima im od šahovnice ostaju crvene mrlje. Izgledaju kao da su dobili kugu. Počinju kružiti neukusni vicevi. Navijači razbijaju aute sa tablicama koje nisu domaće. Obične ljude sa drugačijim prezimenom počinje se gledati iskosa, kao neprijatelje. U shoping centrima (koji hoće vašu lovu) lokal-patrioti izbjegavaju strane proizvode. I kupuju domaće koji su skuplji. Ljudi u atmosferi smrada više troše. I to ne smije prestati. Svake godine treba nam neki novi neprijatelj, prijetnja, skandal. Graholjupci se prežderavaju informacijama i neprekidno podriguju smrdljive slike. Više ne mogu prestati. Jedino što se može je ne udisati. Ili disati što manje. Ps. Umjesto da prde, graholjupci su mogli igrati nogomet. Možda bi možda bili dobri kao ovi lijevo od moje glave. Pobijedili ekipu od Prosinečkog.