Već godinama osigurateljnom branšom vuče se problem neosiguranih vozača motornih vozila. U teškim ratnim godinama bilo je razumljivo da se prometnicama kreće nevjerojatno veliki broj neosiguranih vozača. Naime, u - ponekad - očajnoj borbi za opstanak i preživljavanje teško je bilo pomišljati na izvršavanje svoje građanske obveze osiguranja odgovornosti za štete uzrokovane trećim osobama. Postotak neosiguranih devedesetih godina cijenio se na 18% od ukupnog broja vozila u Hrvatskoj. Međutim, te ratne godine su prošle, broj (novih) vozila peo se iz godine u godinu vrlo visoko stopom. Međutim, broj neosiguranih vozača i dalje je ostao isti, čak se relativno i povećao, jer se na dan 31. prosinca prošle godine procjenjuje na dvadesetak postotaka. Neosigurani voze u svako doba dana i noći. S (lažnim) registarskim oznakama ili uopće bez ikakovih tablica. Po asfaltiranim i neasfaltiranim cestama, po gradu i po selima... Izranjaju tako reći odasvuda. Jedan mi se prijatelj ovih dana žali da je imao bliski susret s jednim neosiguranim u deset sati prije podne. Naišao je po lijevoj strani ceste u jednom predgrađu Rijeke, s naljepnicom lažnom i isteklom proba registarskom oznakom, koju je brzo - dok su čekali dolazak prometne policije - skinuo. Naravno, nikakove police nema, u Rijeci nema ni prebivališta, nigdje ne radi... Zakon o osiguranju je oštećene, na sreću, zaštitio: oštećeni se može naplatiti od Garancijskog fonda pri Hrvatskom uredu za osiguranje. No, ne smije se zaboraviti da taj Fond alimentiraju svi vozači koji plaćaju premiju i uredno izvršavaju svoje zakonske obveze. U 2001. god. neosigurani vozači su počinili ukupno šteta u vrijednosti od (isplaćenih) 29.729,094 kuna. Ako se tome doda iznos rezerviran, a još neplaćen, od 67.628,215 kuna, ispada da je ukupan trošak neosiguranih koji je pao na teret urednih vozača 97.357,310 kuna. Brojka doista impresivna. Pokazuje da - kad je slučajno ne bi bilo - premija obveznog osiguranja za svakog vozača može biti niža za 3-4%! O uzrocima neosiguravanja (nezaposlenost, teško financijsko stanje, nemar, namjerno špekuliranje jer je kazna manja od iznosa premije...) može se nagađati. No, činjenica je da je broj nesavjesnih, neosiguranih i razumjeti (iako ne i opravdati). No, činjenica je da je broj nesavjesnih, neosiguranih vozača odista ogroman. Da svi apeli ne koriste. Ali, isto tako je činjenica da niti policija nije učinila ništa da se njihov broj smanji, iako je to bila jedna od obveza prema sporazumu o financiranju nacionalnog programa sigurnosti. Obećano je da će se neosigurana vozila isključivati iz prometa, da će se podnositi prekršajne prijave protiv neosiguranih vozača, da će se fizički skidati registarske pločice... Ništa od toga nije se dogodilo. Kažu, premalo je policajaca ili je možda točnije da mi (još uvijek) nismo Njemačka! Tamo se naime sve ovo što smo spomenuli, a što bismo i mi mogli raditi, a ne radimo, čini. Zato na ogroman broj od ukupno četrdesetak milijuna, vozila neosiguranih godišnje bude ispod tisuću slučajeva. Njemačka je daleko... No, njoj slična je i nama bliža Slovenija. Zar nam je doista stalo da baš u svemu što je negativno slijedimo naše istočno okruženje?