Znam, dragi Vi, da je komentirati nelogične i smiješne odluke hrvatskih političara već postalo uzaludan a vjerujem i meni i vama i pomalo dosadan zadatak. Iako sam se prije nekog vremena obvezao sam sebi da ću ih, nakon neprestanog vrištanja, urlanja, smijanja i prokazivanja, ostaviti da se bave sami sobom, i da ću se ovdje baviti temama koje Vas možda čak i zanimaju, nakon naj-naj-najnovije Afere, zvane "Sunčani Hvar", ne ostaje mi drugo nego da reagiram. Nakon toliko buke i prepucavanja oko te hotelske kuće, buke koju, htio ne htio, jednostavno nisam mogao izbjeći, i nakon svih problema i kriza koje su iskrsavale jedna za drugom toliko često da se čovjek pita je li ikada bilo perioda bez te famozne Krize, i nije li čitava vladavina jedna neprestana Kriza morao sam jednom puknuti. Kao i u slučaju(ili krizi Bandić) kada je pijani zagrebački gradonačelnik izjavio da je koristio osvježivač daha na bazi alkohola i da je alkotest zato pokazao promile, tako je i ovdje kap totalne gluposti prelila čašu moje tolerancije.(a živim u Hrvatskoj, tako da sam već dovoljno imun i čaša mi je duboka kao bunar). I prije sam pisao o pravljenju blesavim, ali ovo je daleko od toga. Za ovakvo "pravljenje blesavim" ja ne znam riječ. A mislim i da ne postoji. Najbliže njoj je ono što vam prvo padne na pamet pri čitanju rečenice: "učinkovitost Hrvatske politike". Naime, kako nazvati ljude koji smijene sami sebe tvrdeći da su u pravu i da nema nikakvog razloga za njihovu smjenu? Probat ću to izreći na primjeru, da bude jasnije. Uzmimo da ja imam poduzeće i da sam jedini njegov uposlenik. Ja kao direktor zamjećujem da imam velike gubitke, pa, kako sam siguran u svoje direktorske sposobnosti, odlučujem smijeniti radnika, tj. sebe. Jer ja u svojoj firmi ne želim imati nesposobne radnike. S druge strane, ja kao radnik siguran u svoje sposobnosti, smijenjen, ljutito odgovaram i protestiram direktoru, tj. sebi, da sam radio sve kako treba i da me direktor, tj. ja nije trebao smijeniti. No kako sam ja direktor glavni, odlučujem provesti svoju (direktorsku) odluku, bez obzira što radnik, tj. ja kažem. I tako od poduzeća s gubitkom koje je imalo samo jednog uposlenika dobivamo poduzeće s jednim uposlenikom koje stvara gubitke. A čitavo to vrijeme ja sam ja. Odnosno nisam. Jer sam i jedno i drugo. I sve se odvija u jednoj glavi u jednom čovjeku i na jednom mjestu. U ludnici. Ovo je sve bila fikcija. To sam izmislio. A sada vam dajem isječke iz članaka iz "Novog lista" u kojima se govori o postupcima Hrvatske Vlade u slučaju Afere "Sunčani Hvar". Pa vi procijenite tko je tu lud. Ja ću samo nešto sitno komentirati u zagradama(kako bi vam, možda, štogod bilo jasnije). Vežite se, polijećemo: "DRAMATIČNA SJEDNICA VLADE O "SUNČANOM HVARU" ZAVRŠILA ODUSTAJANJEM OD PRODAJE I KOMPROMISOM SDP-a i HSS-a" "S 15 glasova za, a četiri protiv Vlada je prihvatila Račanov prijedlog za obustavu prodaje hvarskih hotela i razrješenje svih članova Upravnog odbora Fonda za privatizaciju…" (Vlada je smijenila Upravni fond, za koji ćemo kasnije saznati da se sastoji od: članova Vlade) "Upravni odbor Fonda pao je nakon što je tročlano Vladino povjerenstvo (Čačić, Vidović i Pecek) (članovi Vlade) zaključilo da je napravio pogrešku u postupku prodaje… Zbog toga je razriješeno svih pet članova Upravnog odbora - Slavko Linić (predsjednik), ministri Pave Župan Rusković, Mato Crkvenac i Ljubo Jurčić iz kvote SDP-a, te Božidar Pankretić iz HSS-a(sve članovi Vlade). Svi oni odlaze iz Fonda, ali će ostati ministri i članovi Vlade." (hmmm: povjerenstvo sastavljeno od članova Vlade zaključio je da su članovi Vlade učinili pogrešku u postupku prodaje. Zbog te njihove pogreške članovi Vlade smijenili su Upravni odbor sastavljen od članova Vlade, ali su ih, bez obzira na to, i dalje zadržali kao članove Vlade. Dakle, kolege članovi Vlade smijenjene kolege smatraju nesposobnima za Upravni odbor, ali smatraju da su savršeno sposobni obavljati važan i odgovoran posao člana Vlade). "Danas bih ponovo donio istu odluku o prodaji, izričit je bio Linić. Da Upravni odbor nije napravio pogrešku, tvrdili su i ministri Crkvenac i Pave Župan." (Poslastica za kraj. Smijenjeni članovi Vlade sigurni su u ispravnost svojih odluka. Tj., sigurni su da su njihove kolege, smijenivši ih, donijeli krivu odluku. No, bez obzira što su ih vlastite kolege smijenile smatrajući ih nesposobnima, smijenjeni se ne ljute na njih(iako su sigurni da su u pravu) i ne nude ostavke, već svi skupa, kao i na početku, ostaju: članovi Vlade). Udahnite… Izdahnite… Jeste li preživjeli let? Kako vaš zdrav razum? Ja se još uvijek tresem. Do sljedećeg puta…