– Što to čitaš?

– Titovu biografiju.

– Pa jesi ti normalna? To je zabranjeno! Zašto to čitaš?

– Upravo zato.

Nakon što su hrvatski intelektualci inicirali i sproveli odluku mijenjajući ime trga, mladost se počela pitati... Tko je taj tip? Prije uopće nisu ni zamjećivali kako se zove koji trg, ali ako ga oni na vlasti ne vole, onda je zasigurno bio neki kul čovjek. Neki revolucionar?

– Nikako, on je bio tiranin, diktator. On vas ne smije zanimati. Evo, čitajte sabrana djela Franje Tuđmana.

– Franje kojeg? Koji je taj.

– On je odličan, otac domovine, pametan, mudar.

– Meni bolje zvuči onaj drugi. Ima bolje ime.

– Ne tog, samo ne tog.

– Odlično, znači ne želite da se zanimamo. E baš hoćemo!!

– Neee!!

I tako će klinci krišom ići na youtube gledati prastare govore. A onda će, kada trend prijeđe među one radikalnije, na fasadama početi nicati i crvene zvijezde.

– Briši to sa zidova. To ne smije biti tamo!

Pa će kordoni komunalnih redara budno pratiti hrvatske srednjoškolce imaju li sa sobom crveni sprej. Naravno, što više ih budu sprječavali, to će to biti slađe. Jer, budemo realni, oni Thomsonovi koncerti su ipak malo previše isfurani. Previše je ljudi tamo. To sad rade svi. To više nije zanimljivo. Samo se napiju jeftine pive i urlaju. Mi smo pametniji. Mi se furamo na Tita.

– Ne! Za domovinu! Za dom! Ajmo, oblačite se u crno i dajte život!

– To je dosadno i glupo. Ti ljudi su glupi.

– Nisu glupi. Oni su pravi Hrvati.

– Pa to sam i rekla.

– Pa to nije isto.

– Ja ću biti protiv svega što je ovu zemlju učinilo ovakvom kakva je sada. A za sve što ju je činilo razvijenom. Koliko ču­jem, taj tip Tito je dosta pomogao.

– Nije, nije.

– Srećom, postoji Internet, pa tamo mogu tražiti informacije.

– Zabranit ćemo Internet.

– Možda u Hrvatskoj, ali ja ću čitati u Irskoj. Mi smo nova emigracija. I mi se vraćamo.