• Idealan prosvjed bi izgledao ovako. Dvije tisuće ljudi, nezadovoljno situacijom u državi,  sjedi u šumama Gorskog kotara i plete. I oko njih kruži policajac, da se ne bi što dogodilo. Tu i tamo neko ogorčen zijevne, na što ga ostali upozore da bude civiliziran i da su ovo ipak mirni prosvjedi.

- Sa seljacima se nećemo dogovarati na ulici… rekli su naši političari.
- Nego za stolom. Kao ljudi…
- Mirno, staloženo, civilizirano.
- Polako i mirno…

No nakon što su ovi traktorima zablokirali Zagreb i zaprijetili da neće otići, dogovor je postignut.

Željko Mavrović, koji je u početku bio protiv blokada i prosvjeda, najzad je uvidio  da su prosvjedi ipak efikasni. I da se mirnim razgovorima ne bi postiglo ništa. I sada podržava seljake. I najavljuje još veće prosvjede ako se postignuti dogovor ne održi. Ako je jedan udarac efikasan, zašto ga ne ponavljati?
Nažalost, takav zaključak i takva praksa dovode do, blago rečeno, većeg broja nemirnih prosvjeda.

Nakon što se zaključi da mirni prosvjedi ne djeluju, zašto bi itko više vjerovao uvjeravanju vladajućih da treba prosvjedovati mirno i dostojanstveno. I, po mogućnosti, što dalje od Markova trga. I treba obavezno prijaviti prosvjed. Nekoliko dana unaprijed.

Idealan prosvjed tada bi izgledao ovako. Dvije tisuće ljudi, nezadovoljno situacijom u državi,  sjedi u šumama Gorskog kotara i plete. I oko njih kruži policajac, da se ne bi što dogodilo. Tu i tamo neko ogorčen zijevne, na što ga ostali upozore da bude civiliziran i da su ovo ipak mirni prosvjedi.

U sličnu zamku upali su i studenti kada su se, odmah na počecima svojih prosvjeda, ogradili  od politike, rekavši da su-apolitični.

Bi li se ijedan političar na vlasti, prije lokalnih izbora, trebao osjećati uplašenim zato što su se ustali apolitični? I što bi se dogodilo da su studenti rekli-Ne, mi nismo apolitični-mi smo izrazito politični i nas desetine tisuća će  podržati oporbu ili bilo koju stranku koja će omogućiti besplatno školovanje. To bi definitivno bilo-politično. I to bi možda polučilo rezultat. Jer, ovi su gore iz osobnih interesa i reagirat će samo ako su njihovi osobni interesi ili ugroženi ili u mogućnosti bolje realizacije. Sve drugo ih se ne tiče i neće reagirati.

Tako su i penzioneri godinama mirno upozoravali na svoje probleme i svoju zakinutost. Dok se nisu koalirali sa političkom strankom. I onda su odmah dobili lovu. Utjecaj na vlast je proporcionalan broju ruku u Saboru. I to je politično.

Nažalost, nažalost i nažalost, mirni prosvjedi za sada ne funkcioniraju. A na vlasti je da pobriše ova tri „nažalost“ jer je to za njihovo i za dobro svih nas. Probleme je svakako bolje rješavati dok su mirni i dok su u fazi civiliziranog pletenja. A ne čekati, kao što se ovdje uvijek čeka, da se stvori ogromna smrdljiva čarapa koju je nemoguće sakriti.
Već sada se naplelo toliko problema da nas ne očekuje vesela budućnost. Sve što se zanemarivalo iskače i smrdi. Brodogradnja, studenti, seljaci, zdravstvo, sindikati, prosvjeta…

Za sve potencijalno nasilje biti će krivi isključivo oni na vlasti koji nisu reagirali na vrijeme. I koji nisu rješavali probleme za koje su bili plaćeni da ih rješavaju. Ali po glavi će dobivati oni koji su ih upozoravali na probleme.
Kakav žalosni apsurd.