U zadnje vrijeme ljudi pitaju: - a što ti misliš o ovoj pjesmi od Severine? - A kako to misliš-mislim? Što se tu ima misliti? - Pa eto, pobijedila je pjesma "o štikli"… Zar to nije sramota? Riječ "sramota", odzvanjala je medijima. Uz već poznate pridjeve: "Balkan, primitivizam, srpski narodnjaci, seljačine…" Mi ustvari, nismo takvi, ispričavaju se Hrvati. To nije Hrvatska! Neki se žele iseliti, jer misle da ovamo ne spadaju. Splićani se srame što je Severina iz Splita… Dođi, dođi, hop, hop, ojda, ojda, mrk, mrk, šic, šic, cupa, cupa, zumba, zumba, cikla nikla, cikla rikla, Afrika paprika, i da... naravno nezaobilazni stih... sSssss SEKS. - I, što misliš? Taman udahnem, upalim kompjuter, da to podijelim s vama, dragi Vi, kad: - Lopovi! Lopovi!! Što je sad? - Glasačka cirkusijada. Lete čaše i flaše. Nezadovoljna publika hoće linčovati pobjednike. Policija ih izvodi na stražnji izlaz. Drugoplasirani plešu na pozornici i slave pobjedu. Ovo je zemlja čuda! Što je to ovo? Izbor za pjesmu Eurovizije. U Beogradu. Crnogorci imali svojeg favorita. Srbi svojeg. Svi Crnogorci glasali za svog ali neki Srbi bili pošteni, pa glasali i za njihovog. Na kraju, usred Beograda pobijedili Crnogorci. I to baš uoči referenduma za odcjepljenje. Ne može to tako, povikali Srbi. Lopovi! Lopovi! Potjerala publika pobjednike van te proslavila pobjedu svojih, drugoplasiranih. Sigurni su u jedno: ubuduće više nema poštenja! Što mislim o "štikli"? Pa to je potpuno nevažno… Uostalom, taj Eurosong… Zašto se ljudi toliko uzrujavaju oko toga? Čemu toliki problemi i strasti? Skandali koji iskaču uz Eurosong, nisu problemi pjesama ili estetike, već mi se čini da su dublje ukorijenjeni i predstavljaju probleme cijelih naroda. Kod Srbije je jasno-radi se o politici i izgleda da neće stati dok ne budi svi u jednoj maloj izoliranoj državi. Ali koji je problem Hrvata, sada kada nemaju neprijatelje? Činjenica je da se stalno zamaraju i opterećuju slikom koju odašilju van, u tzv. Europu. Svako malo čujemo komentare tipa: "Što će Europa misliti o nama?", "Kakve dojmove će ponijeti sa sobom sa ljetovanja…". "Mi smo Balkanci". Tj. sve ono što ljudi iznervirani skandalom izjavljivali nakon pobjede "štikle". Nije mi jasno, zašto je to toliki problem? Eurosong je cirkus i tamo se šalju cirkuske točke. Nema razloga za uzrujavanje. Kao da su pjesme drugih, "civiliziranijih" država, bolje. To posao u kome je cilj zaraditi lovu. Međutim, koliko sam primijetio, u državama ljudi još imaju i neke druge primisli. Misle da je to natjecanje nacija. I da svaka pjesma predstavlja jednu državu. A da država predstavlja njih same. A onda, kad pobjedi nešto što im se ne sviđa, to ne mogu prihvatiti. Oni nisu takvi. Oni su prije kao Janica! Pjesme za Euroviziju su kao proizvodi, koji su ujedno i sami svoja reklama. Primjerice, Hrvatska ide na etno i na seks. Srpska pjesma, koju sam poslušao, nabraja sve Europske glavne gradove i poziva ih na ples. U smislu-glasajte za nas. Kao reklame na televiziji. Zašto bi se netko s time poistovjećivao? To je kao da se poistovjećuje s paštetom, jer ima ispred sebe etiketu, hrvatski proizvod. Ako je dobra građanin je ponosan a ako ne valja, razočaran. Tko voli cirkus, ide u cirkus, gleda cirkus i navija za omiljenu točku. Tko ne voli, mora se pomiriti s činjenicom da ga većina ljudi oko njega voli.