Nadziranje rada menedžmenta u poduzeću ostvaruje se putem nadzornog odbora kao jednog od tijela dioničkog društva. Općenito u dioničkom društvu egzistiraju tri tijela putem kojih se ostvaruju upravljačka i nadzorna funkcija. To su glavna skupština koju čine dioničari dioničkog društva (gdje oni glasovanjem ostvaruju svoja upravljačka prava), zatim nadzorni odbor kojeg imenuje skupština, a koji u ime skupštine, odnosno dioničara kontrolira rad uprave, te uprava koja se sastoji od jedne ili više osoba - direktora. Nadzorni odbor se u pravilu ne miješa u operativno poslovanje poduzeća. Za svoje članstvo u nadzornom odboru članovi dobivaju naknadu, koja se često kreće i u visini prosječne mjesečne plaće u poduzeću. O svojem djelovanju izvješća podnose glavnoj skupštini dioničkog društva. U Hrvatskoj je praksi često bilo slučajeva da se u nadzorne odbore postavljaju osobe koje tamo dospijevaju prema nekim svojim zaslugama koje su obavili i učinili vlasnicima poduzeća, a ne prema kriterijima vlastitih sposobnosti i stručnosti. Takav jedan primjer je u svakom slučaju početak pretvorbe i privatizacije u Hrvatskoj kada je u velikom broju poduzeća vlasnik bio Hrvatski fond za privatizaciju. On je onda temeljem toga imao pravo i postavljati najveći dio ili čak i cijeli nadzorni odbor u poduzeću. Bilo je dosta političara koji su tako dospijevali u nadzorne odbore.Prije dvije-tri godine međutim zakonom je zabranjeno imenovanje državnih dužnosnika na takve položaje. To se odnosi na članove Vlade, odnosno ministarstava i sl. Još uvijek ima dosta onih kojima zakon ne brani članstva, pa po navedenim kriterijima dolaze u nadzorne odbore i primaju naknadu za članstvo kao plaću za neke druge poslove i zasluge, ne pitajući puno za dobrobit poduzeća. Žalosna je činjenica da se vlasnici poduzeća koji postavljaju članove tih odbora, pa makar to bila i država, nisu nikad zapitali koliko je njima u interesu da u njihovo ime nadzor obavlja stručna kompetentna osoba ili da tu ulogu dadu nekom političkom istomišljeniku kao znak zahvalnosti za zasluge koje je ovaj eventualno imao na političkom planu. Takav način razmišljanja i nemara sigurno je u velikoj mjeri uspio pridonijeti i stanju u kojem se trenutno nalazi hrvatsko gospodarstvo. Naime, gospodarstvo se i sastoji da poduzeća u kojima je, barem u jednom velikom dijelu vladala i još uvijek vlada opisana logika. Naravno da takva logika ima i svoje logičko objašnjenje, a vuče korjene iz načina vlasničke transformacije koja je provedena u hrvatskoj pretvorbi. Kupovanje poduzeća na kredit, po nerealno niskim cijenama, po tko zna kakvim kriterijima odobreni krediti nisu niti mogli kod onih koji su preuzeli poduzeća izazvati pravi vlasnički osjećaj, kao što bi bio slučaj da je angažiran vlastiti kapital u cijelosti ili da je vlasnik sam sagradio poduzeće od nule i godinama gledao kako ono raste i razvija se. Tada bi i odnos prema tom poduzeća, a i u smislu imenovanja nadzornog odbora sigurno bio i drugačiji i logičniji.