Središnja depozitarna agencija, započela je objavljivati imena deset najvećih dioničara pojedinih dioničkih društava čije se dionice nalaze pohranjene u Agenciji. Objava ovih podataka predviđena je Zakonom o tržištu vrijednosnih papira iz srpnja 2002. godine, a uz imena i prezimena osoba (odnosno tvrtku) vlasnika računa na kojem se nalaze predmetne dionice, neće se objavljivati i količina dionica. Navodno je razlog u tome što SDA nije dobila za to dozvolu Komisije za vrijednosne papire. Naravno, ne mogu tvrditi kako već i ovaj postupak nije veliki napredak u razvoju domaćeg tržišta kapitala,ali ne mogu ne primijetiti kako se još uvijek više pogoduje onima koji bi najradije da tržište kapitala niti ne postoji i koji skrivaju sve što sakriti mogu. Ono što me čudi jest da Komisija za vrijednosne papire kao regulatorno tijelo lokalnog tržišta kapitala ne podržava maksimalnu razinu transparentnosti koja je moguća nego ostavlja prostora za nedorečene infomacije poput te o količinama koje posjeduju prvih deset dioničara određene tvrtke. Osim nepoznate količine dionica kojima raspolaže određeni dioničar, postoji i mogućnost skrivanja općenito podataka o tom dioničaru na način da sve papire drži kod sebe deponirane custodian tog dioničara, odnosno skrbnička banka. Kad govorimo o skrbniku, uglavnom je riječ o poslovima koje obavljaju najveće svjetske (ili kod nas lokalne) banke, pa se zato i govori uglavnom o skrbničkim bankama, premda je ispravniji izraz custodian, odnosno skrbnik... Riječ je o usluzi koji pružaju gotovo isključivo banke, a koja se sastoji od primanja kupljenih vrijednosnih papira na posebni, za tu svrhu otvoreni račun u banci, koji je evidentiran kod SDA ili o isporuci vrijednosnih papira sa tog računa ako je u pitanju prodajna transakcija. Pored toga, sve dividende i ostali primici, zastupanja na skupštinama dioničkih društava čije dionice taj investitor ima i sl. poslove odrađuje skrbnik, naravno za određenu naknadu koja se uglavnom sastoji od nekakvog postotka vrijednosti imovine koja je na skrbničkom računu, uvećanoj za određene paušalne iznose po primljenoj ili isporučenoj količini dionica ili novca ako je u pitanju prodaja i naplata prodajne transakcije. Suština ove teme, a vezano uz skrbnike jest u tome da se u dioničkim knjigama ili evidenciji SDA kao imatelj dionica ne pojavljuje sam investitor nego banka skrbnik, pa je to način skrivanja imena među najvećim dioničarima, iako se i takve stvari mogu utvrditi samo je malo potrebno malo više truda. Ažurni podaci o vlasništvu nad dionicama i dalje se mogu naći jedino u dioničkim knjigama društava, u koje, naravno, uvid imaju samo dioničari tog društva, pa ste prinuđeni snalaziti se recimo na način da kupite 1 dionicu. Problem je ako se nekim dionicama ne trguje ili ako je u pitanju dionica koje nema na prodaji makar kotira na tržištu. Dakle, iza skrbničkih računa u bankama kriju se mnogi dioničari hrvatskih tvrtki koji žele biti tajnoviti. Ni do danas sva društva koja su to trebala učiniti nisu prenijela svoje dioničke knjige u SDA. Razlozi su razni, od neurednih knjiga, sanacija, iščekivanja stečaja, preoblikovanja u d.o.o. koja su u tijeku u nekim tvrtkama, uglavnom radi izbjegavanja obveze uvrštenja u JDD kotaciju ali i blokade računa pojedinih društava koja ne mogu platiti račun Agenciji, pa do namjernog odbijanja i odugovlačenja. Ipak, treba biti svjestan i činjenice da ne možemo očekivati uređenost tržišta kapitala na razini EU i SAD-a gdje takva tržišta postoje dulje od 200 godina. Stoga, koliko god mi htjeli više, ponekad se treba opremiti i strpljenjem i otrpiti neke stvari koliko god nas iritirale. MOJ SAVJET: Kupite dionice Franck-a