Koga god da devet milijuna očiju pogleda opravdava se pred pitanjem: Tko to može platit? A onda, od siline okretanja, u jednom trenutku ugledaju jedni druge. I odgovor se, naglo i intuitivno sam pojavi u njihovim glavama. Tihi “Ah” i sve je jasno.
Gledate Hrvatsku. Sunce, more, planine, brda, zemlja, gradovi, otoci. I često se ljudi, tako gledajući, pitaju: Tko to može platit?
Taj „Tko to može platit“ često se koristio u reklamama, kako bi Hrvate uvjerio da je Hrvatska lijepa. Ali, možda je taj „Tko to može platit“ ustvari čitavo vrijeme krivo shvaćen.
Upravo ovih dana lokalne novine (Novi List) su objavile sljedeću vijest: „Novi neslavni rekord - Inozemni dug na rekordnoj razini: Dosegnuo 108 posto BDP-a“.
Sa tom, novom informacijom u mislima, prođimo opet naše more, planine, gradove i otoke - i zapitajmo ih: Tko to može platit? O da, Dragi Vi, dug je veći nego što zaradimo za cijelu godinu. 46,4 milijarde eura.
Otoci i more ne mogu: izgleda da je sezona ove godine podbacila. Polja i njive ne mogu, poljoprivreda se gasi od kada sam prvi put u životu pogledao poljoprivrednu emisiju. Planine i brda ne mogu - njih je i same nedavno zadesila velika nepogoda i unazadila ih za nekoliko desetaka godina. A ljudi ne mogu jer nemaju. Znatiželjni glas s visine koji nas je pitao - Tko to može platit, ubrzo će se pretvoriti u jedan malo ljući i nervozniji: - Tko će to platit?
Diljem čitave te lijepe domovine pogled je upućen u vis. Umjesto zemlje i brda, mora i otoka, vidimo stotine i stotine zbunjenih lica, četiri milijuna duša koja gledaju u nebo i ne znaju odgovor. Tko će to platit??? A tko to uopće može platit!? Traže nekoga od ljudi koje su izabrali da upravljaju. Interesantno - otišli su na godišnji. Dakle, oni nisu ti koji mogu pomoći. Ministar, koji je putovao na svijetu i na „road showu“ po Americi, povećavao taj dug više nije ministar i govori da je premijer prevarant. Koga god da devet milijuna očiju pogleda opravdava se pred pitanjem: Tko to može platit? A onda, od siline okretanja, u jednom trenutku ugledaju jedni druge. I odgovor se, naglo i intuitivno samo pojavi u njihovim glavama. Tihi „Ah“ i sve je jasno…
Ministar financija, onaj koji je bio zamjenik od zaduživaća, sada najavljuje da će trebati malo korigirati proračun. Izgleda da su prvi na redu najbolje plaćeni državni službenici koji su do sada bili dobro zagrijani u središtu krda ljudi. Ali, veliko pitanje otkrilo je i njih. Ministar je sramežljivo izjavio da: „…plaću veću od 10.000 kuna prima 20 tisuća zaposlenih u državnom i javnom sektoru…“.
Oni, oni!! - viču namrštene oči. - Oni to mogu platit. - Oni će to platit.
Nažalost, to neće biti dovoljno. Iz centra mase ljudi drhtaji rebalansa osjetit će se po cijelom hrvatskom polumjesecu. I neće stati više nikada. Jer, dok je svijeta i vijeka, četiri su pitanja koja muče čovječanstvo: Tko smo? Odakle dolazimo? Kamo idemo? I, pogađate: Tko to može platit?
