Koga god da devet milijuna očiju pogleda opravdava se pred pitanjem: Tko to može platit? A onda, od siline okretanja, u jednom trenutku ugledaju jedni druge. I odgovor se, naglo i intuitivno sam pojavi u njihovim glavama. Tihi “Ah” i sve je jasno.


Gledate Hrvatsku. Sunce, more, planine, brda, zemlja, gradovi, otoci. I često se lju­di, tako gledajući, pitaju: Tko to može platit?

Taj „Tko to može platit“ često se koristio u reklamama, kako bi Hrvate uvjerio da je Hrvatska lijepa. Ali, mo­žda je taj „Tko to može platit“ ustvari čitavo vrijeme krivo shvaćen. 
Upravo ovih dana lokalne novine (Novi List) su obja­vi­le sljedeću vijest: „Novi ne­slavni rekord - Inozemni dug na rekordnoj razini: Do­segnuo 108 posto BDP-a“.

Sa tom, novom informacijom u mislima, prođimo opet naše more, planine, gra­dove i otoke - i zapitajmo ih: Tko to može platit? O da, Dragi Vi, dug je veći ne­go što zaradimo za cijelu go­di­nu. 46,4 milijarde eura.

Otoci i more ne mogu: iz­gleda da je sezona ove godi­ne podbacila. Polja i njive ne mogu, poljoprivreda se gasi od kada sam prvi put u životu pogledao poljoprivrednu emisiju. Planine i brda ne mogu - njih je i same ne­davno zadesila velika nepo­goda i unazadila ih za nekoliko desetaka godina. A ljudi ne mogu jer nemaju. Zna­tiželjni glas s visine koji nas je pitao - Tko to može platit, ubrzo će se pretvoriti u je­dan malo ljući i nervozniji: - Tko će to platit?
 
Diljem čitave te lijepe do­movine pogled je upućen u vis. Umjesto zemlje i brda, mora i otoka, vidimo stotine i stotine zbunjenih lica, če­tiri milijuna duša koja gledaju u nebo i ne znaju odgovor. Tko će to pla­tit??? A tko to uopće može platit!? Traže nekoga od ljudi koje su izabrali da upravljaju. Inte­resantno - otišli su na go­dišnji. Dakle, oni nisu ti koji mogu pomoći. Ministar, koji je putovao na svijetu i na „road showu“ po Americi, povećavao taj dug više nije ministar i govori da je premijer prevarant. Koga god da devet milijuna očiju po­gleda opravdava se pred pitanjem: Tko to može pla­tit? A onda, od siline okretanja, u jednom trenutku ugle­daju jedni druge. I od­govor se, naglo i intuitivno samo pojavi u njihovim gla­vama. Tihi „Ah“ i sve je jasno… 

Ministar financija, onaj koji je bio zamjenik od za­duživaća, sada najavljuje da će trebati malo korigirati pro­račun.  Izgleda da su prvi na redu najbolje plaćeni dr­žavni službenici koji su do sada bili dobro zagrijani u središtu krda ljudi. Ali, ve­liko pitanje otkrilo je i njih. Ministar je sramežljivo izja­vio da: „…plaću veću od 10.000 kuna  prima 20 tisuća zaposlenih u državnom i jav­nom sektoru…“. 

Oni, oni!! - viču namr­štene oči. - Oni to mogu platit. - Oni će to platit.
 
Nažalost, to neće biti do­voljno. Iz centra mase ljudi drhtaji rebalansa osjetit će se po cijelom hrvatskom polu­mjesecu. I neće stati više ni­kada. Jer, dok je svijeta i vijeka, četiri  su pitanja koja muče čovječanstvo: Tko smo? Odakle dolazimo? Ka­mo idemo? I, pogađate: Tko to može platit?