Kako bi malo popravili stanje proračuna, u Vladi su odlučili podići trošarine na benzin i cigarete. Početnički potez, sa gotovo sigurnim ishodom.
Proljeće, te lijepo i sunčano vrijeme je konačno osvijetlilo ovaj dio planete. I nekako odmah s tim proljepšanjem stigle su i vijesti da je država jako zadužena i da sve više posuđuje da bi mogla funkcionirati.
Dok toplina sunca obasjava ljudska tijela koja sjede po terasama, milijuni i milijarde zvuče nekako nestvarno. Država u minusu gotovo 19 milijardi, javni dug 280 milijardi. I galeb proleti.
Kako bi malo popravili stanje proračuna, u Vladi su odlučili podići trošarine na benzin i cigarete. Početnički potez, sa gotovo sigurnim ishodom. Potražnja za tim proizvodima školski je primjer takozvane neelastične potražnje. Elastičnost potražnje je jačina reakcije u traženoj količini nekog dobra na promjenu cijene tog dobra, uz uvjet da ostale stvari držimo jednake. Ljudi koju kupuju cigarete su ovisnici o nikotinu i oni će svoje cigarete kupovati u skoro jednakoj količini čak i kada cijena raste. Doduše, kod cigareta postoji i zamjensko dobro, to je švercani duhan kojega ima sve više na našem tržištu. Ali za benzin još uvijek nemamo alternativu. Vlada to zna i zato je uvela trošarinu baš na te proizvode jer želi točno znati koliko će novaca prikupiti novim nametima. Trošarina na benzin će se odraziti i na cijene drugih proizvoda, pa će u konačnici i dosta drugih proizvoda poskupjeti. Ukleti krug zaduživanja i osiromašivanja za sada nema kraja.
Možda kakav kolektivni otpis?
Takvu situaciju upravo uživamo promatramo u obližnjoj Grčkoj. Vidimo li svoju budućnost, ili svoju potencijalnu budućnost? Ukoliko je ovo drugo, koje su druge opcije. Pronalazak nafte? Nekontrolirani priljev turista? Veliki natalitet popraćen razvojem industrije? Sve malo vjerojatno. Grčka je sve bliže i bliže.
Masovni prosvjedi, neredi na ulicama. Nedostatak novaca i volje.
- Ali sunce tako divno sja. Mora li to biti baš tako?
- Ne mora i ne treba, javiti će se glasovi oporbenih političara.
Jer oni imaju rješenje. Jer izbori su blizu. Jer netko ionako mora biti na vlasti. Ne možemo biti bez vodstva. A ako ono i ono tamo nije dobro, dobro je ovo. Mora biti dobro. Jer, ustvari nemamo izbora. Potražnja za vlašću je, poput potražnje za benzinom, neelastična. Mi je moramo imati bez obzira na cijenu. Alternative praktički nema. Kao i za benzinom, tako smo (neki od nas) ovisni i o duhanu. Vlast je duhan demokracije. Doza se mora popušiti inače ljudi postaju nervozni. Oni što uspiju prošvercati nešto alternative su rijetki, na marginama i stalno u strahu da ih ne uhvate.
Toplinu sunca za sada ne treba švercati. Ali do kada? Jer ono neprestano podsjeća da nije sve tako mračno.
