Kako bi malo popravili stanje proračuna, u Vladi su odlučili podići trošarine na benzin i cigarete. Početnički potez, sa gotovo sigurnim ishodom.


Proljeće, te lijepo i sunčano vrijeme je konačno osvijetlilo ovaj dio planete. I nekako od­mah s tim proljepšanjem stigle su i vijesti da je država jako za­dužena i da sve više posuđuje da bi mogla funkcionirati. 

Dok toplina sunca obasjava ljudska tijela koja sjede po te­ra­sama, milijuni i milijarde zvu­če nekako nestvarno. Država u mi­nusu gotovo 19 milijardi, jav­ni dug 280 milijardi. I galeb proleti. 
Kako bi malo popravili sta­nje proračuna, u Vladi su od­lu­čili podići trošarine na benzin i cigarete. Početnički potez, sa gotovo sigurnim ishodom. Pot­ražnja za tim proizvodima školski je pri­mjer takozvane ne­elastične pot­ražnje. Elastičnost potražnje je jačina reakcije u traženoj ko­ličini  nekog dobra na promjenu cijene tog dobra, uz uvjet da ostale stvari držimo jednake. Ljudi koju kupuju cigarete su ovisnici o nikotinu i oni će svoje cigarete kupovati u skoro jednakoj količini čak i kada cijena raste. Doduše, kod cigareta postoji i zamjensko dobro,  to je švercani duhan kojega ima sve više na našem tržištu. Ali za benzin još uvijek nemamo alternativu. Vlada to zna i zato je uvela trošarinu baš na te proizvode jer želi točno znati koliko će novaca prikupiti novim nametima. Tro­šarina na benzin će se odraziti i na cijene drugih proizvoda, pa će u konačnici i dosta drugih pro­izvoda poskupjeti. Ukleti krug za­duživanja i osiromašivanja za sada nema kraja. 

Možda kakav kolektivni ot­pis? 

Takvu situaciju upravo uživamo promatramo u obližnjoj Grčkoj. Vidimo li svoju budu­ćnost, ili svoju potencijalnu bu­dućnost? Ukoliko je ovo drugo, koje su druge opcije. Pronalazak nafte? Nekontrolirani priljev turista? Veliki natalitet popraćen razvojem industrije? Sve malo vjerojatno. Grčka je sve bliže i bliže.
 
Masovni prosvjedi, neredi na ulicama. Nedostatak novaca i volje. 

- Ali sunce tako divno sja. Mo­ra li to biti baš tako? 
- Ne mora i ne treba, javiti će se glasovi oporbenih političara.
 
Jer oni imaju rješenje. Jer izbori su blizu. Jer netko ionako mora biti na vlasti. Ne možemo biti bez vodstva. A ako ono i ono tamo nije dobro, dobro je ovo. Mora biti dobro. Jer, ustvari ne­mamo izbora. Potražnja za vlaš­ću je, poput potražnje za benzinom, neelastična. Mi je moramo imati bez obzira na cijenu. Al­ternative praktički nema. Kao i za benzinom, tako smo (neki od nas) ovisni i o duhanu. Vlast je duhan demokracije. Doza se mo­ra popušiti inače ljudi postaju nervozni. Oni što uspiju prošvercati nešto alternative su rijetki, na marginama i stalno u strahu da ih ne uhvate.
 
Toplinu sunca za sada ne treba švercati. Ali do kada? Jer ono neprestano podsjeća da nije sve tako mračno.