Kao što cvijeće pčelama šalje mirise, kako bi ih mogli pronaći, tako i naša turistička zajednica svojim gostima pušta hladni, klimatizirani zrak

Neki dan bio sam u jednom od naših turističkih centara. Na otoku.  To je bilo u vrijeme dok su još vladale nesnosne vrućine. Oko 35 stupnjeva. Tada više ne pomaže nikakav boravak na otvorenom. Nema tog hlada koji može ublažiti zapljuskivanje toplog zraka. Stabla su nemoćna. Zidovi također. U potrazi za nekim osvježenjem, kružio sam po lo­kalnim prodavaonicama kako bi u svakoj bio okupan le­de­­nim zrakom iz njihovih klima uređaja. Iako troše dosta stru­je, klime u dućanima su pra­k­tički obavezne jer - tko bi kupovao pri vrućini? I tako naši trgovci pažljivo kalibriraju između potrošnje na klima ure­đa­ju i zarade ne stvarima koje prodaju. Jaka klima do­vlači kupce ali pojede svu ma­ržu koju imaju na prodanim pro­-izvodima. Preslaba klima - i kupaca uopće neće biti. 

I tako sam hodao lokalnim prodavaonicama, provodeći sv­oje maleno istraživanje i tražio najhladniji interijer. A onda mi je sinulo – najhladnija mora biti neka državna služba. Neki ured ili slično. Jer, dok se trgovci brinu oko troškova - naši službenici vjerojatno neće ima­ti te preokupacije. Nadao sam da nije tako, da im je propisana neka minimalna temperatura, ali iskustvo mi je govorilo da će stvari vjerojatno biti drugačije. 

I tako sam krenuo prema prvoj takvoj službi koju sam vidio – a to je bila Turistička zajednica. Već pri dolasku zap­ljusnuo me val prohladnog zraka koji je opravdao moje su­mnje. Naime -  vrata ureda bila su širom otvorena!

Ušao sam u veliki prostor u kome je u tome trenutku radila samo jedna djelatnica. I mogu vam reći da je klima ovdje de­finitivno bila najugodnija. La­ga­no hladno, kao početkom jeseni i to sa vratima otvorenim na ulicu koja prži na 35 stupnjeva. 

- Vidiš kako se naši turisti ovdje lijepo i ugodno osjećaju. 
- Pa i trebaju se osjećati. 
- Ali, njima je sada ljepše u uredu zajednice nego u samoj Hrvatskoj. 
- Pa to je njihova zajednica. Kao što imamo zajednice na­cionalnih manjima, tako ima­mo i zajednicu za turiste. Tu mogu doći, rashladiti se, dobiti informacije, uzeti prospekte i karte. 
- A zašto se toliko troši na tu klimu. I zašto su vrata otvo­rena!?
- Zato jer turisti tako najlakše nađu tu svoju zajednicu. Oni su najčešće iz zemalja koje su sjevernije od Hrvatske. Dakle, žive u hladnijoj klimi.  A ljudi koji žive u hladnijoj klimi razliku u temperaturi osjete na kilometar. Kao što cvijeće pčelama šalje mirise, kako bi ih mogli pronaći, tako i naša turistička zajednica svojim gostima pušta hladni, klimatizirani zrak.  

- A mi smo sretni jer si to možemo priuštiti. 
- Nitko sretniji od nas.