Tučnjava na školskom dvorištu. Čupaju se. Vrijeđaju. Grupe navijaju. Neki pojedinci pokušavaju rastaviti zavađene, no, čim to počnu, prijatelji sukobljenih interveniraju. Oni misle da će njihovi pobijediti, pa žele vidjeti do kraja. A učiteljice nigdje…
U domovini me nije bilo tjedan dana. Pa nisam imao prigodu pratiti što se zbiva na našem medijskom prostoru. Kada sam se konačno vratio, uletio sam u pravu pravcatu bitku. Nešto kao tučnjava na školskom dvorištu. Čupaju se. Vrijeđaju. Grupe navijaju. Neki pojedinci pokušavaju rastaviti zavađene, no, čim to počnu, prijatelji sukobljenih interveniraju. Oni misle da će njihovi pobijediti, pa žele vidjeti do kraja. A učiteljice nigdje…
O čemu pričam? Nažalost, o onoj velikoj frci koja se digla zbog gostovanja američke znanstvenice. Nisam pratio kako se priča počela razvijati, ali sam došao točno u centar svađe. I nisam mogao vjerovati da se to zbilja događa.
Profesori, studenti, političari, javne ličnosti, svećenici, novinari, časne sestre… Svi se međusobno čerupaju, grizu, vrijeđaju i guraju. Hihoću, podsmjehuju, ismijavaju i omalovažavaju.
- Što je ovo? Jesu li ovi ljudi previše popili?, pomislio sam.
Javne rasprave, polemike, sučeljavanja.
- Jel' ovo neki karneval? Kakva skrivena kamera?
- Pa jesi li ti veslo sisao??? Ovo je rasprava o zdravstvenom odgoju!
- O čemu!?
- Ta žena nije znanstvenica! Ona laže i iskrivljuje činjenice!!
- Koja žena? Što je vama?
- Kako koja žena? Ova rospija što je došla razjediniti naš narod!
- To joj sigurno neće biti teško….
- Molim!?
I tako, ispada da je čitava država proključala zbog gostovanja jedne žene koja je došla održati predavanje. Nisam mogao vjerovati. Da nisam odavde, pomislio bih da je to neka šala. Pa ne mogu baš svi biti toliko ludi! Dekan? Studenti? Zar i oni? Guraju se u predavaonicu kao da se nešto dijeli…
Ali, nažalost, to je ovdje stvarnost. I sada sam neko vrijeme opet u Domovini, mozak mi je ponovo otupio na takve prizore. I ne primjećujem ih. I nisam ih svjestan. Barem ne toliko, koliko bih ih primjećivao da nisam odavde. Jer, ukoliko samo tjedan dana „detoksikacije“ učini da se nešto svakodnevno čini potpuno suludo, koliko bi to mogao učiniti neki duži period odsustva? Recimo, vrati se Sveti Petar nakon nekih 2000. godina odsustva i vidi, primjerice, „Vojni ordinarijat“. Ili Papamobil. Ili, ovu suludu svađu oko spolnog odgoja…
No, nažalost, uronjeni u školsko igralište prepuno nervoznih đaka ograđeno zidom, teško je vidjeti da je malo dalje, primjerice, sunčana livada. Ili more. I da je ovo što se ovdje radi potpuno… začuđujuće.
Ili sam to samo ja.
- To je važno! To su naša djeca !
- Svi će biti pederi! I pedofili!
- Neće!
- Hoće!
- Vi ste ludi!
- Ne, Vi ste ludi!
I da, isprika djeci, nisu ona kriva.
