Transferne cijene termin je koji se sve češće koristi i područje je koje je pod sve većim fokusom poreznih uprava širom svijeta. Pojednostavljeno, transferne cijene odnose se na uvjete i odredbe koje se primjenjuju na transakcije koje se odvijaju unutar multinacionalnih poduzeća. Budući da se takve cijene formiraju unutar grupe poduzeća, može se dogoditi da cijene ne odgovaraju tržišnim cijenama. To je veliki problem za porezne vlasti zbog postojanja mogućnosti da multinacionalni subjekti koriste transferne cijene za prekogranične transakcije u svrhu smanjenja oporezive dobiti. Mnogi su primjeri takvih prijevara, sve se redom odnose na iznose koji se mjere u milijardama, a glavni protagonisti su često kompanije kojima se divimo zbog uspješnosti, veličine ili samog imena koje nam je svima poznato (Google, Starbucks, GlaxoSmithKline, itd.)

Transfernim cijenama bave se i hrvatski porezni propisi, pa će se tako, sukladno Zakonu o porezu na dobit, poslovni odnosi između povezanih osoba priznati samo ako porezni obveznik posjeduje i na zahtjev Porezne uprave pruži podatke i informacije o povezanim osobama i poslovnim odnosima s tim osobama, metodama kojima se koristi za utvrđivanje usporedivih tržišnih cijena i razlozima za odabiranje konkretnih metoda. Dokumentaciju o transfernim cijenama dužna su imati sva društva koja posluju s povezanim društvima iz inozemstva. Također trebaju imati dokumentaciju i ukoliko posluju s povezanim društvima iz Hrvatske, ako jedno od društava u grupi ima povlašteni porezni tretman sukladno Zakonu o porezu na dobit – npr. pravo na prijenos poreznog gubitka. Takva obveza nametnuta je kako bi se izbjeglo prelijevanje oporezive dobiti iz društava koja imaju poreznu obvezu u društva koja koriste neki od oblika poreznih olakšica te se tako ukupna obveza na razini grupe umanji na štetu državnog proračuna. Najvjerojatnije je da mnoge tvrtke u RH nemaju pripremljenu ovakvu dokumentaciju niti su upoznate s činjenicom da bi takvu dokumentaciju trebale pripremiti.

Dokumentacija o transfernim cijenama je materijal koji obuhvaća cijeli proces određivanja transfernih cijena te uvjete i okolnosti pod kojima se one određuju. Naše zakonodavstvo ne donosi podrobnu razradu i konkretne upute za izradu takve dokumentacije, ali čl. 40. Pravilnika o porezu na dobit propisuje postupke koje je nužno provesti pri utvrđivanju je li neka transakcija provedena prema načelu nepristrane transakcije.

Dokumentacija mora biti jasna, precizna, ažurirana i raspoloživa prilikom provedbe transakcija s povezanim osobama i pripremljena najkasnije do podnošenja porezne prijave. Dokumentacija o transfernim cije­nama mora se čuvati i treba ju predočiti u slučaju poreznog nadzora. Ukoliko nemate pripremljenu dokumentaciju, a istu ste trebali pripremiti, raspon kazni je od 2 do 200 tisuća kuna te plaćanje poreza na dobit na razliku između cijena korištenih u transakcijama između povezanih osoba i tržišnih, uvećano za pripadajuće zatezne kamate.