Govorili su da nas može spasiti još samo turizam. A onda je ministar turizma, na čistom hrvatskom, jer ne zna niti jedan drugi jezik, rekao da nas turizam neće spasiti. Dakle, više nas ne može spasiti ništa.
I što sada?

Mislim da je pravo vrijeme za svađu sa Slovencima!?
Kako to vide stranci? Evo dio članka iz američkog NY Timesa:
„…Države se spore oko morske granice duge nekoliko nogometnih igrališta i par sićušnih sela na sjeveru poluotoka Istra. Iako je to teško shvatiti za neinicirane, za ponosne Slovence i Hrvate ovo je smrtno ozbiljno pitanje, u regiji zagađenoj krvavim sukobima oko teritorija…“

Naravno da je to potpuno beznačajni sukob. Ali što mogu njihovi i naši beznačajni političari nego baviti se beznačajnim stvarima? Jedini način na koji mogu nadraživati svoj narod je stari-dobri, prokušani nacionalizam.

- Ljudi, smanjit ćemo vam plaće.
- Prokleti susjedi.
- A možda ih nećete niti dobiti.
- Susjedi!
- A vjerojatno će biti nestašica nekih prehrambenih proizvoda.
- Glupi susjedi!
- A možda ćete biti i gladni!
- Oh? Gladni!?
- Da! To vas je navelo na djelovanje?
- Molim? Ne. Ja samo… Mrzim susjede!!

U takvoj atmosferi nabrijavanja mržnje s obje strane, vrlo se lako može dogoditi da izbije rat. I onda se u jednom takvom ratu pojavi nekakav Jambo, koji svim zaraćenim stranama povoljno prodaje krumpire. I vojnici moraju jesti…

Poslije rata, kada je dovoljno ljudi poginulo i kada se dovoljno sudbina nepovratno upropastilo, takav Jambo postane zastupnik u Saboru. I onda glasa za zakone za koje on misli da su dobri, a odbija zakone za koje on misli da nisu dobri. A razliku između dobrog i lošeg naučio je trgujući krumpirima između zaraćenih strana.

- Ovdje je granica!
- Ne! Ovdje je granica!
- Nikako. Ovdje je granica!
- Lažeš. Ovdje je granica!
- Nije! Ovdje je granica!! Ej… Ja sam malo ogladnio.
- I ja sam ogladnio.
- Pečeni krumpiri?
- Svakako! Mmmm.
- Vidiš kako se možemo lijepo slagati.
- E sada, kada smo se najeli, možemo nastaviti…Gdje smo ono stali?
- Ti si stao na moj teritorij!
- Na tvoj!? Ovdje je granica!
- Ne! Ovdje je granica!
Pustimo ih na miru u njihovom zaglupljujućem ratu.

Dragi Vi, izgleda da su naši vladajući ispucali sve što su znali vezano za rješavanje velike krize. A to rješavanje doista nije predugo trajalo. Što dosta govori o manevarskoj sposobnosti našeg vladajućeg stroja. Dugovi su preveliki, kažu. A samo donedavno gledali smo ih kako javno i  ponosno pokazuju nove i nove ugovore o kreditiranju.

Zadnja nada je usahnula zadnja. Turizam, koji je, ni kriv ni dužan proglašen spasiteljem, pao je prije no što je uopće ustao. Vladajućim ne preostaje ništa drugo doli kapitulacije. Ili mržnje. Na ovo drugo, duboko se nadam, nitko neće nasjesti.