Dobro jutro, srce. Oh, baš sam se naspavala. A ti? Da vidimo što ima na TV, kokica? Može? Klik. - On je nesposobna lijenčina. - Upravo suprotno: on je lijeni nesposobnjaković! - On je, prije svega: Lijen! - Ne, on je naposljetku: Nesposoban! Reklame: Naše sredstvo za pranje bolje je od ostalih! Mi, u našoj banci smo, za razliku od ostalih banaka, radišni i sposobni. Din don, kraj reklama. Vraćamo se u sukobljavanje. Lijen! Nesposoban! Lijen! Nesposoban! Lijen! A sada, talk show: Što VI mislite, tko je bolji, lijenčina ili nesposobnjaković? Glasujte na naš telefon i platite to što glasate. Glasajte, dragi VI, ne budite pasivni. - Oh, dragi, dodaj mi, molim te, daljinski. Ne da mi se više gledati ovu emisiju… - Izvoli, draga… Daljinski za moju ženicu. - Hvala mili. - Ništa srce. Klik. Dobar dan, dragi čitatelji Burze. Evo, baš sam bio u jednom supermarketu. Vratio sam 10 plastičnih boca po osobi i dobio sam potvrdu koja se na kasi broj jedan mijenja za lovu. Dolazim do kase broj jedan a kad tamo gužva. Naravno, ne pada mi na pamet čekati u redu za samo jedan papirić. Prilazim ženi koja je prva u redu: -Oprostite, mogu ispred vas, imam samo za preuzeti 5 kuna, to je odmah gotovo. Žena ne stigne ni odgovoriti, kada se javlja uvrijeđeni glas iz pozadine reda: - I ja isto čekam sa papirićem. - Joj, dragi to smo već gledali… Klik. Lijen! Nesposoban! Lijen! Nesposoban! Klik. …a statistički gledano, naša stranka je u prednosti pred ovom drugom stranku. Barem kada je u pitanju navedena županija. Građani su dobro procijenili prednosti naše kampanje, kao i mane kampanje konkurentske stranke. Klik. Okrećem se i gledam tipa u pozadini reda. On ponavlja:- I ja isto čekam s papirićem. Potom mahne svojim papirićem po zraku, kao da bi to nekome trebalo nešto značiti. Žena koja me pustila predlaže: - Možete i vi naprijed. Nema smisla da čekate sa samo jednu stvar. Evo, dođite. Tip odmahuje glavom: - Ne, ja ću pošteno, izjavljuje. Hmm… pošteno? - Pošteno! Tako je. Već deset godina to je moto naše stranke. I još ga se nismo odrekli…Dakle, ima nešto u tome. - Ma što pričate, što pričate? A izbori u općini? Koaliranje sa potpuno nepoštenim partnerima? - To je bilo u načelu ispravno, građani su to htjeli, samo izvršavamo volju građana. - Ma to su floskule! "Pa što je tu pošteno", pitam se? Čekati u redu kao budala da bi riješio jednu najobičniju stvar. - Hajde, dođite i Vi naprijed, pridružujem se pozivu. -Ne!, odlučan je. -Ostajem tu. -Čekati ću. - Pa onda čekajte, što vam ja mogu. Kad ste tako…strpljivi. - A nama, ustvari, treba strpljenja. Ne može se sve preko noći. - Tu se slažem s vama, građani bi trebali biti strpljivi. - Moram se i ja složiti. Strpljenje će nas spasiti. Lijen! Nesposoban! Lijen! Nesposoban! Lijen! Klik. Baš su dosadni… Cijeli dan isto. Umorna sam. Hej. - Mišiću? - Molim, lutkice? - Da li ti mene voliš, šećeru? - Naravno da te volim, jagodo moja. - Zbilja, kokice? - Da. Spavaj.