11.10.2007.
TV obrok
- Gotovo mi je degutantno pitati te ovo, ali možeš li komentirati ovu novu situaciju?
U takvom tonu vodila se rasprava na dnevniku Nove TV-o još jednom poglavlju slučaja Dikan-Pokos.
- Ovakve rasprave definitivno nisu za medije, ali ovdje sam došla kako bih…
- Nije na nama da iznosimo u javnost privatni prljavi veš, ali moram pročitati ovu sms poruku sa mobitela tvoje prijateljice…
- Žao mi je i suze mi naviru na oči kada se to ovako iznosi, ali moram reći…
- Znam da to nije naša stvar i zbilja se čudim hrvatskoj javnosti što pokazuje toliki interes za ovako gnjusne stvari, ali, ako možete komentirani vaš odnos s talijanskim ljubavnikom?
- Ja svoj brak, neka javnost zna, nisam konzumirala. A pogledajte ove poruke sa mog mobitela…
I tako dvije gospođe veselo tračaju pred očima cjelokupnog pučanstva. Ali ne u trač rubrici. To je bio dnevnik. Informativna emisija.
Zbog toga je zadržana razina ozbiljnosti i profesionalnosti. Hladni izrazi lica, ozbiljan voditeljsku pogled. Profesionalno odrađeni novinarski zadatak komentiranja poruka sa prijateljičinog mobitela.
Nevjerojatna je dvoličnost uredništva te televizije, koja se, s jedne strane zgraža nad trač rubrikama a s druge ih, u toj istoj emisiji, nesmiljeno proizvodi. Komentiraju kao da su tračeri neki drugi, tamo negdje, a zapravo pričaju o samima sebi. Ili tračajte, ili se zgražajte, ali molim vas, nemojte u isto vrijeme raditi i jedno i drugo. A pogotovo ne u istoj rečenici.
U takvim vremenima živimo. Jedno priča, drugo radi, treće misli. Sve u isto vrijeme. I još zarađuju na tome. Jer ima budala koje gledaju. Uredno se upisujem u tu grupu.
Što god napravili, na kraju im uvijek ostaje opravdanje: ako ti se ne sviđa, nemoj gledati. A ako si gledao-tko ti kriv?
- Gledao sam.
- Onda si sam kriv.
- Ali vi pričate gluposti!!
- Nekome gluposti, nekome vijesti. Ovo je slobodna zemlja.
- Ja sam se htio informirati.
- Informiraj se negdje drugdje. Mi proizvodimo novac a ne informacije.
- Kreteni!!
- Naivac…
Nakon što sam se izvikao na dvoličnu televiziju, koja uopće nije reagirala na moj bijes nego nastavila reproducirati tračanje u informativnoj emisiji, uvidio sam da je jedini način da je zaustavim-njeno ubojstvo.
- Ali, ne! Kako ću onda saznati kolika je cijena moje dionice?
…dragi gledatelji, slijedi izvještaj sa Londonske burze, gdje je danas bio dan trgovine HT-ovim dionicama…
- Evo ga, napokon jedna prava informacija.
…a poslije dnevnika nemojte propustiti Big brother show…
- Aaaa!
Ova televizija je kao kremšnita. Dvije tanke kore informacija- izdašno punjene kremom.
Da nema kore, kolač ne bi imao na čemu stajati. I ne bi uopće bio kolač. Bio bi obična mlohava krema u čaši. Ukusna, no bezlična, puna kalorija, masti i šećera.
Ali zato ima koru koja joj daje strukturu. Tanka, čvrsta, hranjiva. Ali uopće nije ukusna. Zbog ta dva tanka listića, smjesi se mijenja ime. U kolač.
List informacije, debelo punjenje tračem. Najnovije statistike pokazuju da su Hrvati vrlo gojazna nacija. U slast.