U ovoj se rubrici već godinama bavimo kao temom investiranjem, najvećim dijelom u dionice, nešto malo ponekad spominjemo investicijske fondove, obveznice i slične oblike ulaganja. Sve ih povezuje jedna zajednička osobina, da je riječ o financijskim instrumentima tržišta kapitala i to u Republici Hrvatskoj. Međutim, nakon djelimične lilberalizacije našeg deviznog zakona (kažem djelimične zato jer se ona odnosi na mogućnosti ulaganja prema zemljama OECD-a, dok je prema istoku i dalje slično kao i ranije) otvaraju se nove mogućnosti investiranja kapitala za naše građane na novim tržištima. Pogotovo u zapadnoeuropskim državama i SAD-u otvaraju se ogromne mogućnosti sa tisućama investicijskih fondova ili desecima tisuća dionica koje kotiraju na tržištima kapitala tih država. Bilo je još prije desetak godina poduzetnika-ulagača koji su nosili u torbi novac u Italiju ili Austriju, otvarali tamo račun, a zatim faksom ili kasnije, razvojem Interneta još lakše, davali naloge stranim brokerima za kupnju ili prodaju dionica. Ima dosta i onih koji su puno zaradili u velikim porastima cijena dionica tehnološkog sektora u SAD-u, kupujući dionice na NASDAQ-u. Većina njih je još više izgubila nakon velikih korekcija koje su zatim uslijedile. Na takvim razvijenim tržištima, na koja mi još uvijek nismo navikli, teško je investirati, teško je izabrati neku dionicu u moru informacija i ogromnom broju kotirajućih papira. Još teže je učiniti to u pravom trenutku... Postoji i druga strana medalje, a to su tržišta zemalja bivše Jugoslavije, koja su nerazvijenija od našeg (sa izuzetkom Slovenije za kojom i mi kaskamo nekoliko godina). Dosta je naših građana koji su zadnjih godinu-dvije kupovali dionice u Bosni tj. Federaciji, ima ih i koji ulažu pored Sarajevske berze i u Republici Srpskoj, na Banjalučkoj berzi, a u zadnje vrijeme pomalo se počinje i sa ulaganjima u Crnoj gori. U Srbiji se tek krenulo sa normalnim, kontinuiranim sekundarnim trgovanjem na burzi jer se do sada uglavnom trgovalo putem dražbi. Država je prodavala udjele u firmama u sklopu svojeg plana privatizacije, a pravog trgovanja je bilo jedino obveznicama stare devizne štednje. Sva ova tržišta, dosta su prema stupnju razvoja iza našeg. Sigurno će upravo radi utjecaja stranih ulagača, dobrim dijelom i s našeg tržišta, neke faze razvoja proći brže nego što je naše tržište prošlo. Svako od njih ima neke svoje specifičnosti, ali o svakom od njih bi mogli napisati i barem po jedan članak, pa teško da sad u ovom članku možemo reći nešto više o tim pojedinim tržištima...