Investicijski fondovi kao instrument na tržištu kapitala u RH postoji svega nekoliko godina, za razliku od zemalja sa razvijenim tržištima kapitala gdje fondovi postoje desetljećima u ovom današnjem obliku, a puno dulje u nekim početnim, danas možda i izumrlim oblicima…Neka tržišta u ovoj regiji poput Bosne i Hercegovine, Crne Gore ili Srbije još niti nemaju pravih investicijskih fondova(neki imaju PIF-ove kako što smo i mi imali do prije nekoliko godina), neki su tek prije nekoliko mjeseci, poput Srbije npr, donijeli Zakon o investicijskim fondovima, a u nekim zemljama poput Slovenije, ovo je jako razvijen biznis… U svakom slučaju, u RH se fondovski biznis strahovito brzo razvija i postaje sve više tema novinara, dnevnog tiska i televizijskih emisija, umjesto da se samo s vremena na vrijeme spomene u nekoj od stručnih publikacija. Zato je možda i krajnje vrijeme o ovoj temi napisati nešto što bi imalo glavu i rep, umjesto jednog kratkog članka koji samo donosi najosnovnije informacije. Razlog više ovakvoj mojoj namjeri je i povećani broj telefonskih upita i to uglavnom od osoba koje nikada ranije nisu imale nikakvog interesa za ovu temu. Kao i uvijek, kad se neke stvari jako promijene, kao što se sada događa sa fondovskom industrijom, onda se o tome počne pričati u svim društvenim slojevima i grupama, u kafićima, na ulici itd. Nadam se da će idućih nekoliko članaka na ovu temu pomoći čitateljima u razjašnjavanju osnovnih pojmova u industriji investicijskih fondova, te smanjiti pitanja koja neke od Vas muče, a ne znate koga bi pitali. Dakle, ulaganje u investicijske fondove izvrstan je instrument za defanzivni tip ulagača. Ako želite izrazito jako špekulirati, spremni ste i puno izgubiti, sve u cilju da pokušate ostvariti npr 50 % prinosa godišnje, pronađite si drugu igru jer ova onda nije za Vas. Fondove obično dijelimo na otvorene ili uzajamne i zatvorene koji djeluju kao dionička društva. Otvoreni prodaju stalno nove udjele na tržištu i u njih uvijek možete ući ili izaći po nekoj dnevno objavljenoj cijeni koju se u žargonu zove NAV, premda je NAV nešto savim drugo. Cijena ulaska ili izlaska jest ustvari jedinična cijena udjela koja se dobije kad se izračuna tržišna vrijednost porfelja fonda, umanji za sve obveze i troškove i podijeli s brojem emitiranih udjela. NAV je tržišna vrijednost fonda umanjena za obveze u masi, a ne po jedinici udjela… Dakle, u otvoreni fond možete ući kad god želite, po cijeni udjela koja važi tog dana i isto tako izaći kad god želite po cijeni koja važi na dan kad želite izaći. Fond tj društvo koje njime upravlja dužno je u roku od nekoliko dana od Vas otkupiti udjele i isplatiti Vam novac. Sad smo spomenuli i društvo za upravljanje…Riječ je o tvrtki koja je specijalizirana za upravljanje imovinom investicijskih fondova i koja zapošljava fond menedžere koji su (ili bi barem trebali biti) profesionalci u donošenju investicijskih odluka o tome kamo investirati imovinu fondova kojima upravljaju. Sam fond predstavlja imovinu kojom netko mora upravljati jer u fondu nema zaposlenih niti on, ako je otvorenog tipa, ima pravnu osobnost. Stoga u pravnom prometu i svim ostalim radnjama u njegovo ime nastupa društvo za upravljanje investicijskim fondovima.Idući put ćemo nešto više reći o klasifikaciji tj o podjeli prema vrstama investicijskih fondova.